Opravdanje u ovoj priči ni u jednom smjeru ne ide prema riječima "nema se vremena" ima se i vrijeme je u svako doba pravo vrijeme i mjesto.
Ima raznih vrsta "umiranja" a jedna "opasna vrsta smrti" je kada čovjek "umire iznutra" a nitko ne primjećuje.
Ima raznih razloga zbog kojih padaju suze niz lice. Jedne suze su kada izgubimo najmilije.
Kada osoba napusti ovaj planet, padaju suze a većinom i riječi "osoba je bila dobra" ili "puno je propatio taj čovjek."
Ima mnogo ljudi koji žive život "željni prijatelja" kada ta osoba umre. Mnogi žale i pričaju o toj osobi bilo "negativno ili pozitivno."
Kada toliko žališ, zašto ne žališ na vrijeme dok je osoba još živa, zašto ju ne prepoznaješ u potrebama dok još ima vremena.
Koliko ljudi izgubi život prije vremena jer ljudi nisu imali vremena za takve da ostanu ovdje među nama i da ne idu sa zemlje prije vremena.
Zašto vidimo bol kada osobu prekrije crna zemlja.
Zašto ne vidimo gladna čovjeka dok je gladan i umire od gladi, zašto ga vidimo kad umre od gladi i govorimo "bio je prosjak i više je bio gladan, nego sit."
Zašto zaboravljamo da se sreća može promijenuti i onaj danas gdje je "sutra to možeš biti ti."
Pročitaj i ovaj tekst: