iz sna vrisnu i jako glasno poče dozivati mamu. Koja je odmah dotrčala iz druge sobe u kojoj je spavala.
Ne plači, to je samo san.
Nije!
Otresajući rukama i plačući, ide do prozora i podiže roletne.
Vani je mrak sine ništa se sada ne vidi.
Hoću da vidim, uporno govori, hoću da vidim i da ti pokažem da nije samo san bio.
Što da vidim, vani nema nikoga.
Tvrdoglavo i uporno je govorio.
Da su skupa u pidžamama izašli vani i tek tada je sin smirio se i poslije toga uspio zaspati na krevetu ali pod uvjetom da i mama ostane pored njega.
Ovo nije prva noć da ima noćne more, misli mama u sebi.
Puno je emotivan i mnogo jače osjeća emocije od drugih i tako snovi mnogo jače utječu na malog Hrvoja.
U očima mame on će uvijek biti maleni, i ako sada već ima petnaest godina.
Momak ali mnogo drugačiji od druge djece.
Razvija se zdravo i savršeno, jedino snove osjeća mnogo stvarnije nego što jesu.
Hrvoje, jakim glasom iz kuhinje viče mama, i ponavlja još jednom, Hrvoje.
Molim!
Jesi ustao, večera je gotova i danas ti je zadnji dan škole, nemoj opet kasniti.
Spremam se i eto me za minutu, mamu!
Dobro, požuri da se ne ohladi!
Danas je zadnji dan nastave, napokon. Misli u sebi Hrvoje.
Volim školu ali volim i odmor. Ne znam hoću li ove godine na selo kod Bake. Kako mama odluči.
Silazim dolje, i sjedam za stol, ustajem se sa stolice i odlazim prvo mamu poljubiti i reći joj hvala na doručku.
Sjedam za stol i uzimam hranu volim jaja i kobasicu i čaša hladnog soka od Narandže.
Za stol sjeda i mama, po izrazu lica vidim da će nešto početi ispitivati.
Osmjehnuo sam se i pripremio.
Hrvoje, moj!
Molim mama.
Ispričaj svojoj mami, kakve te noćne more opet proganjaju.
Mama!
Ništa mama, želim da čujem.
Nemamo vremena sada!
Vremena se ima, neće svijet propast za minut priče s mamom.
Naučen sam da slušam i počeo sam da pričam.
A ništa, san kao san.
Hrvoje, nije san samo san i opusti se pričaj sve što možeš se sjetiti.
Mama je znala da snovi mogu svašta govoriti. I nekad prije katastrofe ljudi mnogo prije budu upozoreni.
Sanjao sam ljude kako trče kroz grad, svi gradovi kao da su ljudi poludjeli, svi bježe od svakoga i svatko se krije od nečega a to nešto nitko ne vidi. U par riječi sam ispričao san ali on je mnogo duže trajao i bio je mnogo strašnije od ovih mojih par riječi.
Dobro, eto vidiš da se nemaš čega bojati, ispričao si mi i ja sad imam jednu brigu manje.
Ustala se i poljubila me u čelo i produžila u dnevni boravak i upalila televizor, voli vijesti jutarnje gledati.
Zvoni telefon
ja se idem javiti, s doručkom sam završio. Javljam se, a s druge strane poziva ravnatelj škole.
Dobro jutro Hrvoje.
Jutro!
Ovdje ravnatelj, i trebao sam vašu mamu.
Mama, telefon za tebe!
Ja odlazim uzet patike i krećem u školu.
Čekaj Hrvoje, viknu mamu i spusti slušalicu.
Što je bilo?
Iz škole su javili da nema nastave danas i da vam žele lijep odmor da od danas počinje školski raspusti.
Super, viknuo sam i brzo se koncentrirao i mamu pitao.
A zašto?
Ne znam, javili su i javljaju svima da nastave nema i niste dužni ići raspust je počeo.
Idemo gledati vijesti.
Vijesti
počinju, mi smo se lijepo smjestili. Udarne vijesti i na svim ostalim programima vijesti.
Predsjednik svake države na vijestima.
Nešto se dešava.
Da nije počeo treći svjetski rat.
Ne daj Bože!
Budi tih sad, da čujemo evo počinje pričati.
Da, dobro!
Dobro jutro, dragi građani i građanke i svima ostalima u svijetu koji mogu da prate ovaj kanal.
Molim vas za razumijevanje i budite jaki bez straha.
Ne paničarite, nije počeo rat i ova vijest nije upozorenje na rat.
Ostanite u kućama i prostorijama u kojima živite. Držite se higijene.
Umanjite kontakte jedni s drugima.
U pitanju nije rat. U pitanju je virus.
Dok se ne otkrije lijek morat ćemo svi pridržavati se zakona i mjera.
Hvala svima na razumijevanju.
Virus
reče on, kakav virus, gdje je, ništa konkretno nije rekao. Virus i to je to.
Mama se uspaničila.
A meni pred očima slike iz mojega sna.
Što ćemo sada?
Moramo ostati pribrani,i jaki.
Ja mislim da kada na ovim vijestima reknu istinu da pola toga nema u toj istini ili reknu jednu istinu a kriju nešto drugo.
Može biti da skrenu pozornost na jedno dok se u pozadini događa nešto što nema veze s onim što govore javnosti.
Mama voli vijesti a onda poslije vijesti voli da istražuje koliko laži su rekli.
Moramo u trgovinu idi uzmi patike.
Rekli su da nije počeo rat, ali mama je nešto kao vojnik. Uvijek moraš biti spreman i kada ne treba i kažu da je sve u redu, ti budi spreman.
Kupili smo nekoliko kartona vode i jako puno konzervirane hrane, par kartona mlijeka, kave za cijeli mjesec dana i toalet papira za mjesec dana kao i tijesta, brašna i šećer i ulje i još neke sitnice za higijenu i ostale kućne potrepštine.
Vratili smo se u kuću. Namirnice spremili u ostavu za hranu. Vani se ništa čudno ne dešava, ljudi se kreću i žive kao i prije vijesti.
Ništa neobično da može upućivati na bilo što.
Hrvoje dođi ovdje.
Gdje?
U boravak za radnim stolom sam, dođi da čuješ vijesti s portala.
Mama, ne bi da umaram mozak, vičem joj iz kuhinje dok otvaram čokoladno mlijeko, volim popit čokoladno mlijeko nekako me osvježi.
Dođi.
Evo odmah ću!
Slušaj ovo, Hrvoje.
Prije točno četiri mjeseca objavio portal pod imenom čudna dešavanja u svijetu.
Sjedi i slušaj pažljivo.
Piše da su prije četiri mjeseca nenormalan broj prijava i poslanih videozapisa i fotografija poslani svim portalima, policiji i svim televizijskim kućama.
Ti mama stalno pratiš vijesti je l' bilo riječi o tome.
Ne, Hrvoje moj, ni jedno slovo nitko nije rekao.
Slušaj dalje.
Toliko snimaka a nitko ništa nije rekao, da javnost ostaje zbunjena.
Dali su svi ti leteći tanjuri bili hologrami ili vojna oružja i tehnologija ili su stvarno to bili vanzemaljci.
Pogledaj sljedeći portal.
Evo, naslov i fotografije.
Pogledaj to mama, na tisuće leteći tanjura izgledaju kao jato ptica.
I to prije četiri mjeseca.
Ovdje piše.
Ogroman broj vanzemaljskih letjelica napustio našu zemlju i od tada više nije ni jedan slučaj zabilježen.
Što se događa, dali su napustili zauvijek ili nešto spremaju.
Pogledaj ovdje, piše ovaj da su oduvijek među nama, zašto su sada odjednom odlučili u miru napustiti planetu.
Jako dobro pitanje.
Da, ali mama kako to da su oduvijek ovdje i nitko ništa ne zna i sad odjednom svi znaju za vanzemaljce a stalno se priča da vanzemaljci ne postoje i da je sve to vojna tehnologija.
Ne znam sine, ali osjećam da se nešto čudno događa ili će uskoro se dogoditi.
Neka nam Bog bude u pomoći
reče mama i naglo se usta od radnog stola i preklopi laptop.
Treba mi nešto za piće.
Što želiš popit, ja ću ti donijeti?
Ne, sjedi sine, mama je još mlada i ima snage, poslužit ću samu sebe, svejedno, hvala Hrvoje.
I krenu prema kuhinji ali na pola sobe, stade i okrenu se i pita.
Da mama donese tebi, sad imamo svega, što želiš reci i mama će donijeti.
Ne bih ništa. Popio sam čokoladno mlijeko, možda poslije nešto budem a sada ne mogu ništa.
Mama je voljela kavu, i znao sam da će skuhati kavu.
Vraća se mama i drži veliku šalicu kave i sjeda ponovno za radni stol.
Srknula je kave i krenu pričati.
Važno mi je da si ti dobro a za mamu ne brini. I ne boj se što god da pričaju, proći će i ovo.
Mama, ne brini se toliko, ja sam dobro.
Rekli su da ovaj virus nije običan virus da imaš 72 Sata da izbaciš iz krvotoka ili te uzme zauvijek, davno sam nešto slušala o ovome virusu i da nije napravljen na zemlji, ima veze sa vanzemaljcima, virus nije bakterija nego su te čestice vanzemaljske i kada zauzmu krvotok mijenjaju čovjeka, postaneš poput njih.
Pitao sam mamu: želiš reći da virus oplođuje čovjeka kao "sperma" da je virus živ i naše tijelo je poput maternice u žene?
Da Hrvoje, shvatio si.
Što ćemo sada?
Ništa Hrvoje, moramo se kriti i čekati neko rješenje, zavladat će planetom i ljudima, naše tijelo im služi kao čahura, bilo je pitanje vremena kad će napasti.
Mama na televizoru prebaci na kanal gdje su vijesti i bio je govor uživo između predsjednika iz svake države u svijetu.
Pričali su o ozbiljnoj situaciji, da su stvari mnogo žešće i ne znaju kako da se izraze, žao im za sve, i onda rekoše:
Svijet koji poznajemo, više neće postojati, ljude koje znate, više neće postojati, u tijeku je revolucija na koju nitko ne može da utječe, ovo je moralo doći, sa velikom sigurnošću i velikom žalosti objavljujemo da je počeo: Kraj Svijeta!
Tekst preuzet iz knjige:
Dominic Chant
50 Kratkih Priči
Knjiga će biti dostupna za kupnju ili pregled na:
Pročitaj i ove tekstove:
Borba traje ali još nije počelo
Kriptovalute su poput Predatora