Link probudi se.
Tko je?
Nismo se upoznali ali kao da jesmo, dođi ovo moraš vidjeti, ti si najozbiljniji od svih, nisam znao koga da probudim.
Što se događa, reče Link i sjede na krevet?
Tiho, ovo želim samo da ti vidiš, ako se svi probude, neće nitko ništa vidjeti, reče Riči.
Link se ustaje i silazi s kreveta, uzima "kućne papuče". U sebi je Link mislio, možda me Riči sada vodi u neku zasjedu, da ponovno dobijem batine. Djeluje mi uplašeno. Riči je već dugo u sirotištu kao i Link, imaju sličnu sudbinu, računajući i to da i Riči nema prijatelje u sirotištu kao i Link.
Desno, ovdje moramo dolje u podrum. Kakav podrum, Riči, nisam siguran da ti znaš što radiš, idemo se vratiti natrag u krevet. Vjeruj mi, neće dugo trajati. Link se nije vratio u krevet, krenuo se spuštati niz stube koje vode direkt u podrum. Želio je da sazna iz kojeg razloga je probuditi iz sna, i zašto ga vuče za nos, trinaestogodišnjak i zašto vjeruje nekome tko je "tri godine mlađi".
Tiho su silazili dolje "stubu po stubu" imamo sreće reče Riči. Kakve sreće, odmah začuđeno postavi pitanje Link?
Ako ništa drugo, barem stube nisu drvene inače bi sada jako škriputale.
Link je ovo shvatio kao "duboki dječji humor" odakle to u glavi djeteta, nije znao, u sirotištu nisu mogli provoditi vrijeme uz "televizor" u sirotištu za djecu nije bilo "televizora" samo za odrasle i to jednom tjedno. Tako da Riči svoj "humor" nije pokupio sa "televizora".
Stigli smo, reče Riči, molim te sada drži oči širom otvorene i budi jako tiho. Zašto, gdje nas vodiš Riči, ako nas uhvate, dali znaš da kazna neće biti "blaga i milosrdna" morat ćemo svaki dan čistiti cijelo sirotište i to, mjesec dana?
Znam, ne brini za čišćenje, ovo je mnogo važnije.
Link nije imao mira i nije mogao biti tiho, opet uhvati Ričija za rame i okrenu ga prema sebi, i oštro mu postavi pitanje, kako ti Riči znaš za podrum, što si to vidio?
Ne mogu da spavam, dok vi spavate, ja se tiho "bavim" istraživanjem, imam takvu "krv" volim da istražujem, njuškam, tražim, guram nos tamo gdje mu nije mjesto, više puta sam istraživao ovaj podrum, ali večeras je nešto bilo drugačije i želim da to vidiš svojim očima, treba mi svjedok, ako moradnem opravdati svoje "ludilo".
Dobro, neću više da sam ovdje, pokaži mi što treba da vidim i da se vratimo u krevet, uhvatit će nas, neću da čistim mjesec dana.
Strpljivo Link, i sad budi tiho.
Krenuli su kroz podrum, bio je dosta mračan, ali ne toliko da se ne vidi gdje se hoda. U podrumu su bile mnoge prostorije, kao veće sobe svaka je bila za nešto. Kako su prolazili kroz podrum, tako je Link očima promatrao podrum i sve kuda su prolazili. Stigli su do sobe koju je Riči želio pokazati, i jako se uspaničio da bi Link rekao "čega se toliko plašiš" ovdje nema ničega da je živo. Soba je bila ispunjena "predmetima" noževi raznih veličina, šiljci, kliješta raznih veličina, vješala, omča za vješanje, bičevi, šipke, rukavice, kuke na zidu. Na sredini sobe se nalazio drveni stolac, ispred stolca je bio stol. Ti si Riči mene ovdje doveo zbog ovih predmeta uzetih iz nekog "muzeja" mi riskiramo kaznu zbog ovih predmeta, odgovori mi Riči, zašto si me ovdje doveo?
Riči je stajao kao kip, nije mogao progovoriti od straha, kad ga je Link prodrmao, Riči kroz "mucanje" reče da jest, zbog te sobe sam te doveo, ne znam zašto.
Kako misliš sada ne znaš?
Doveo sam te da vidiš sve te predmete, tako me plaši ta soba.
Link je osjećao da nešto ne štima, nije znao točno što, u sebi je mislio, možda ovo i nije toliko loše, nisam znao za podrum, sada zahvaljujući Ričiju, znam za ovo mjesto. U Linku se razvio osjećaj da bi možda mogao u životu postati "detektiv" ili neka vrsta državnog istražitelja, morat ću još razmisliti o takvoj vrsti posla.
Ako je to sve Riči, bolje da bježimo odavde?
Da!
Polako su istim putem krenuli, tiho kao i na ulasku, Link je primijetio da se Riči svako malo okreće i gleda iza sebe kao da očekuje da će nekoga vidjeti. Link se pitao u sebi, možda se dolje nešto dešavalo, i Riči je vidio nekoga, sada te osobe dolje nema i plaši se što nije siguran što je točno vidio, možda sam umoran i ne razmišljam sada najbolje.
Kada su izašli iz podruma u hodnik sirotišta, nisu okretali se iza sebe. Stali su, Link reče, da li si čuo i ti?
Što?
Okrenuli su se iza sebe ali hodnik je bio prazan.
Kao da je netko zatvorio vrata, čuo si taj zvuk?
Nisam ništa čuo, reče Riči!
Tekts preuzet iz knjige:
Dominic Chant
Oglas za čuvara
Knjiga će biti dostupna za kupnju ili pregled na:
Pročitaj i ovaj tekst: