Jessie 2.dio

Jessie 2.dio

U kući sam imao Bibliju u gornjoj ladici u spavaćoj sobi - sve sam pretražio, al' Biblije nema - dali je moguće da, ako bježi od kuće da hoće i ukrasti - ne vjerujem - da je uništila, spalila Bibliju - to je moja uspomena koju sam dobio od djeda - on je preminuo prije mnogo godina - ma' i da nije uspomena kome Biblija još smeta - ne ide mi, takva misao u glavu, doći će ona kući, kada glad zaprijeti ona će doći, neće dobiti ni čašu vode, a ni hranu, dok mi Bibliju ne vrati. Ona cijeli dan nije kući a ja osjećam da mogu razmišljati, kada je ona prisutna kao da sam na glavu stavio "rolcange" ružno za reći al' to je tako - ne znam što osim ljepote i trudnoće ima nešto još u toj ženi.

Dok me nije uhvatio vrtlog ludila, bolje da se ispružim na krevet i stavim ruke iza glave i gledat ću gore u plafon - razmišljati pozitivno - trenutno ne mogu misliti - u glavi mi se vrti, razgovor sa župnikom, pokušavam posložiti priču i ponovno sam sebe uvjeriti da je sve to samo još jedna priča - dok polako sklapam oči i tražim zadnje trzaje snage da uhvatim prvi val snova ali nema ni prvog ni srednjeg a ni zadnjeg sna - prebacujem se po krevetu, fali mi - fale mi njene nježne ruke da me grle i ne ispuštaju iz zagrljaja do jutra dok sunce ne izbaci prve tople zrake, dok pijetao ne zakukuriče. Čekam da me grli i ne pušta nikad da nam bude prekratka i cijela vječnost. 

Kao da sam čuo udarac - jednom, pa evo i po drugi puta - od ulaznih vrata - govorim sebi - napokon sam utonuo u san, svu tu buku ja sada sanjam, kad i treći puta udarac u vrata, mnogo jači od prethodnog - možda i ne sanjam - skočio sam i ostao da sjedim na krevetu, sklopljenih očiju, kao da spavam, al' udarac se ponavlja - sad udara kao rafal iz automatske puške.

Tko je - pitao sam grubim glasom i polako ustao iz kreveta, krećući se kroz mrak sobe prema ulaznim vratima i ne sjećam se kada sam se raspremio, bio sam gol, zapravo bez hlača i majice - ne znam zašto nisam i čarape skinuo, imao sam na sebi čarape i bijele gaće - obične muške bijele gaće - još jednom sam viknuo tko je tamo - dok sam desnom rukom češao desni guz - i tek sam sada shvatio da je već dan - jutro je - kada ispred ulaznih vrata viče - Šeik, ovdje je Šeik - koji Šeik - mislim, u sebi, i otvaram ulazna vrata - oh' ti si.

Čekaj da se razbudim, ja još uvijek sam u snu - jutro, izvini, oprosti što sam te probudio, punih pluća u jednom glasu, puno tih riječi Šeik mi reče.

Ulazi u kuću, da kavu pristavim, bolje ću te čuti, poslije dobre Šolje kave.

Sramota ili ne' ja mu čak i ne znam pravo ime, svi ga zovu Šeik - zato što je ludo opsjednut Arapima i njihovim bogatstvom - tako reći i budan sanja da bude bogat kao Arap.

Vidjet ću, možda se i sjetim pravog imena od Šeika ali tek poslije dobre Šolje kave.

Šeiku i ne smeta što ga tako zovemo, čuo sam da ga čak i roditelji zovu Šeik.

Sada kada sam popio već pola velike Šolje kave a Šeik još uvijek žlicom ubacuje u Šolju sitni šećer, nisam brojao koliko već žlica al' bolje da sam mu skuhao čaj.

Ne bitno, i Šeik - glasno mu reče - pričaj sada, kojom pogodnošću sam zaslužio ujutro ovakvu ugodnu posjetu?

Šeik je brzo progutao gutljaj kave koji je imao toga trena u ustima, pitao sam ga baš kada je srknuo iz Šolje, tako se htjelo - kada je progutao gutljaj, odmah reče - preminuo župnik - što reče?

Koji župnik - jučer sam ga vidio i nije mi se činio bolesnim - kada je umro? Kako?

Naš župnik je umro. 

Ne šališ se Šeik - dali je danas prvi April? 

Umro je, ne šalim se, tko se još s mrtvima šali - ne znam tko će ga zamijeniti ali on je stvarno bio dobričina - falit će nam svima. 

Da, u to ne sumnjam, i što reče, gdje je umro? 

On je jutros, kao i svako jutro držao misu i jutros ga nema, ljudi i žene koji su bili u Crkvi, netko je otišao da vidi što se događa i pronašao ga u sakristiji gdje zgrčiti i klečeć leži i s obadvije ruke čvrsto drži raspelo a lice mu bilo sivo, i kapci otvoreni kao i usta ali nigdje nema očiju samo bjeloočnice. Kažu da je preminuo od srca. 

Žao mi je i još sam u šoku - ali Šeiku moj od smrti se ne može pobjeći. Hvala na informaciji Šeik - ja imam neke obveze još. 

Ništa, idem ja i hvala na kavi, čujemo se - vidimo! 

Vidimo se, Šeik! 


Provukao je prste rukama kroz kosu kao da ju htio čupati i krenu da sebi govori - što se ovo događa - što da radim sada, ona još nije došla kući, župnik je bio jedini od velikog povjerenja i bio je čovjek velikog srca. Panika me hvata, imam loš osjećaj u vezi svega ovoga - znam da se ništa ne događa bez razloga - al' ja se ne osjećam dobro, hodam po sobi - naprijed - nazad - kao nekakav luđak - ne usudim se pogledati na sat, vrijeme ide brže nego sebi mogu objasniti - jučer pametan a danas već lud. Bez moći da utječem na radnju - tko zna što donosi sutra - dogovaram se sa sobom u pokušaju nagovora vlastitih misli, da prestanem misliti na crno i da se oglušim na župnikovo upozorenje da iz kuće ne izlazim ići tražiti vlastitu ženu. Ako još uvijek mogu da ju zovem vlastitom ženom. Ako vrijeme leti brže od sunčeve zrake - tko zna od jučer do danas - koliko je prošlo i čija je ona sada? Dok pokušavam razmisliti - pričam sam sa sobom - neću - glasno sam viknuo sam na sebe - neće moći to tako, neću da pričam sam sa sobom - stat ću pred raspelo i pričat ću sa svojim Bogom - što ako je sve jedna vrsta izmanipulirane laži - da Šeik dođe s pričom da je župnik mrtav a župnik meni ispriča priču o Vješticama i Demonima i utjera mi strah u kosti da ne izlazim iz kuće i ne tražim ženu - da oni dobiju na vremenu da skupa pobjegnu na kraj svijeta. Ako ispričam tu priču nekome, bit ću osuđen na ludilo. Zato Bože stojim ponizan ispred tebe i pričam tebi. Čvrsto vjerujem da će sve ostati između nas - hoće - čvrst, grub i bijesan ženski glas mi reče - kroz tijelo mi prođe jeza i kao u prepadnute mačke sve dlake se digoše u svim elementima svijesti i podsvijesti sam znao da glas nije od Boga. Polako sam glavu okrenuo u desno, onda i cijelo ukočeno tijelo - vidio sam je - bila je iza mene - moja žena - nisam ni riječ izustio moje oči više nisu treptale - jezik i vilica su bili ukočeni, kao i ruke i noge - pao sam dolje kao pokošen - vidio sam samo mrak i tamu.


Omot (Cover) pogledaj na ovome linku:

Klikni Ovdje


*** Info ***

Naslov Jessie 2.dio nema veze sa nekim dijelom, to je sve iz jedne knjige: Jessie.

Koja će uskoro ugledati svjetlost dana. Nisam stavio drugi naslov, tako ako objavim Jessie 3.dio to nije dio nego tekst preuzet sa neke od stranica iz knjige: Jessie. Također, može biti sa više stranica kopiram tekst i sastavim u jedan i ovdje objavim ali to nije dio nego tekst sastavljen od više stranica, kratka reklama za knjigu.


Pročitaj i ove tekstove:

1). Jessie

2). Filmovi o Masonima

3). Znakovi Masona u Crkvama

4). Filmovi o Masonima 3.dio

5). Lista Filmova

6). Četvrti dan

7). Gluhi jauk mrtvim idolima 2.dio

8). Mudrosti 5.dio

9). Istražitelj

10). Nije sve horor iz mašte

11). Duhovni Novac

12). Kako postati Iluminat

13). Ne kradi od mrtvaca

14). Demoni se hrane strahom

15). Zmija u kokošjem jajetu

16). Istinita horor priča



Noviji Stariji
Znakovi su svuda otvori oči. Sve je umjetnost i inspiracija je svuda oko nas - netko slika kistom a netko riječima. Ako su vanzemaljci tvorci čovjeka - zašto su stvorili čovjeka ljepšeg od tvoraca? Ne vjerujem da smo sami sebe stvorili. Bolne su suze koje idu niz lice ali ih nitko ne vidi. Jednoga dana ćeš reći - da je prestati ali nećeš moći. Tko snuje drugom zlo, ostvari ga samom sebi. Iz knjige: Mudrosti do J**A by Dominic Chant