Prvi rat u svemiru je svima poznat rat između anđela na nebu i pobuna Lucifera protiv Boga.
I pad anđela progon s neba na zemlju a to piše i u Bibliji al' ne u pakao ili drugu planetu nego pad anđela na zemlju "što znači da su oni oduvijek ovdje među nama."
Na zemlju te bacih” (Ezekiel 28,17).
Imamo rat na nebu kao prvi rat u cijelome svemiru. Obmanuti anđeli u centru raja i samoj srži svjetlosti i očima koje su gledale Boga i Bog anđele svoje u raju. Stiže sotona i uspijeva obmanuti Lucifera i pomoći Luciferu da povuče u rat još anđela u pobunu protiv Boga. Zašto je Bog to dozvolio a zna unaprijed sve i mogao je spriječiti sotonu da u raju nikada ne dođe do rata i palih anđela. Što znači da i anđeli imaju slobodnu volju i pravo izbora da biraju.
Ako sotona može u centru raja ispred samog Boga da obmanjuje anđele i povuče ih u rat onda se trebamo mi ljudi pitati tko smo mi da vjerujemo da smo moćnija bića od anđela i da neće sotona ljude ovdje na zemlji pokušavati neprekidno obmanuti s bilo čime a sada vidimo da je jako iskusan u potezu da izazove rat i uništenje.
Zato u ratu jedino tko uživa je sotona.
Uništenje života i raskol bacanje sjemena iz kojeg rastu plodovi straha a strah stvara put "mlitavoj vjeri" a "mlitava vjera" čovjeka udaljava od Boga. Tko opet tu vlada?
Sotona.
Zašto se kaže "mlitava vjera" kada vidiš kako mrtvi padaju i rat se svijetom proširuje i kao virus hvata sve što se kreće i kada nevini plaćaju za grijehe koje nisu počinili i kada ljudi nisu više ljudi nego zemljom trče demoni skriveni u ljudskom obliku i kada je jučer bilo svega u izobilju a već danas prijeti glad i ljudi umiru u strašnim mukama i bolovima jer nisu danima uzimali hranu. Možda bi i uzeli hranu ali hrane više nema a i voda nije dobra jer je otrovana. Kada vidiš sve te prizore onda se pitaš a Bože gdje si ti i što čekaš?
A možda te Bože nema i nikad te nije ni bilo i ti si izmišljena ličnost od strane nekoga da ljude drže poslušnim i mirnim stadom ovaca dok čopor vukova drži frizerski salon za čupave ovce.
Odmah se Bog iz srca udaljava kada glad prijeti. Ni jedna katastrofa pa ni rat ne dokazuju da Boga nema.
Kako žudimo za vodom i hranom isto tu jačinu moramo osjetiti za duhovnom hranom i Bogom. Ovo vrijeme je posljednje vrijeme i živimo u vremenu na koje smo upozoravani od strane proroka i proročanstava i Biblije.
Još uvijek nije kraj i nije nestala milost a doći će dani kada Bog više neće nas čuti i nema milosti, još uvijek nije kasno s Bogom se izmiriti.
Moramo biti spremni i kada je čovjek gladan na sve je spreman.
Jedan od načina koji će sotona koristiti je masovna svjetska glad. Ako budemo na vrijeme se pripremili i pustili Boga u srce možda pobijedimo. Bogu ništa nije ne moguće s vjerom i molitvom kada glad dođe Bog ono malo hrane koju imamo može umnožiti. Vjerujmo.
Kada je Isus bio u pustinji prva kušnja od sotone je bila vezana za glad i sotona je čekao da Isusa uhvati ljudska glad i tada ga je napao i došao kod Isusa da ga iskušava.
(Matej 4, 4). A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.«
I također piše da ne strahujemo jer i glad i rat i mnogo zala kroz zemlju mora proći prije nego Isus dođe. Znam da neće biti lako kad pogledaš doba Francuska revolucija i doba Staljina nitko normalan ne može reći nemam strah i Isus je imao strah prije nego je bio uhvaćen i strah je ljudska normala ali opet uz sve to moramo imati molitvu i ostati čvrsti u vjeri prema Bogu.
(Matej 24,6) Čut ćete za ratove i glasove o ratovima. Gledajte, da se ne uplašite! To mora tako doći; ali nije još tada svršetak.
Pročitaj i ovaj tekst: