Prema datumu, rimskog polihistora Marka Terencije Varona, grad Rim osnovan je 21. aprila 753. godine stare ere.
Legenda kaže da su Rim na brežuljke Palatinu osnovali blizanci Romul i Rem.
Prema mitu, blizanci, za koje se vjerovalo da su djeca boga Marsa, bili su po naređenju Numitora, kralja Albe Longe, stavljeni u korpu, koja je bačena u Tibar. Oni su, međutim, preživjeli, pošto ih je nahranila vučica, i zatim su zbacili s vlasti okrutnog kralja. Tijekom čina osnivanja grada među braćom je izbila svađa i Romul je ubio Rema.
Snimljen je i novija verzija filma o blizancima i osnivanju Rima pod imenom:
Romulus & Remus:
The First King (Alessio Lapice 2020).
Rim je postao jak i moćan i može se reći da su osvojili cijelu planetu. Bili su mnogo brojni bez obzira na to što su mnoge prisilili da postanu Rimljanin, krali su i razmnožavali se gdje god su stigli.
Poslije Isusa i Uskrsnuća i osnivanja kršćanstva u doba Isusa gdje su krenule kršćanske zajednice i molitve. Okupljanja u pećinama na tajnim mjestima koja su pronalazili oni koji su znali što znači znak riba.
Odjednom Rimljani postaju tihi i nestaju s lica zemlje. Nisam rekao odmah poslije Isusa, dugo je trajao progon kršćana o kojem jako dobro govore filmovi o Rimljanima a jedan takav film nosi naslov:
Quo Vadis (Robert Taylor 1951).
Želim reći da Rimljani toliko raspršeni po svijetu tek tako postaju tihi i uvučeni u neku jazbinu, oni koji su vladali svijetom.
I uvjereni da imaju "zacrtanu sudbinu" da vladaju svijetom.
Što bi oni tek tako nestali i postali tihi.
Kršćanstvo se širilo svijetom tolikom brzinom da su na zemlju se oblaci spuštali da munje provjere da nije neka namještaljka u igri a brzina svjetlosti se predala alkoholu da ubije tugu jer više nije postojala brzina svjetlosti koju je nadmašila brzina kršćanstva.
Zar bi "ludi" Rimljani to promatrali i nazdravljali vino u čast izgubljene bitke koju sada lako vodi kršćanstvo. Borili su se mačem i zemlju topili krvlju. Pobjeđivali sve i ljubomorno tražili Isusa kao bebu da ubiju onog tko će postati kralj. A širenje kršćanstva će zanemariti.
Dali su razmišljali na način što bude da bude i tko se još plaši vjerske zajednice, kršćana?
Nisu bili mirni nego su u duševnom ne miru, promatrali i brzo ali i strpljivo reagirali i radili na planu. Kad su vidjeli što moć kršćana može i to bez vojske i mača, ubijali su kršćane i svoje ljude ubacili u kršćanstvo a prave kršćane tiho ubijali. Inficirali su se među kršćane i sve koji nisu prihvatili Rimsku vjeru skrivenu u kršćanstvo su ubijali i tako vladaju svijetom bez oružja i krvi i još imaju podršku svih ljudi.
Kada Isus dođe i pretvori zemlju u raj, više neće biti važno ili bitno tko kojim putem korača.
Pročitaj i ovaj tekst: