Umorni od života, umorni od smrti. Kada bi ljudi znali točno što ih čeka poslije života, više se ne bi bojali smrti.
Svi hoće živjeti i novac da pada s neba i mogućnost da posjeduju robove koji će ići u vreće kupiti sa zemlje taj novac, možda i nekog tko vozi bager da grabi novac kašikom.
Svi žele lijep život, bez žuljeva i umora i posla, i ako je moguće da nema ni vjere i religije.
Umorni od života i traženja žrtve koja će poklanjati novac bez očekivanja da se vrati i ako opet treba, vrata su otvorena.
Umorni od lažnih ljudi i lažnih prijatelja, koji te u oči gledaju dok lažu. Pomogneš na neki način i pomoć je pomoć, tu si. Slušaš kad kažu da će posuđeni novac da vrate za koji dan a vrate nakon godinu dana i to kroz svađu.
I dođe dan kad više nema dalje, dođe dan kad ne lažeš jer su džepovi ti prazni i nemaš novca da posudiš onome kome si "samo Bog zna koliko puta bio od koristi." Traži te opet novčanu pomoć ali ovaj puta nemaš, i onda slijedi ovo:
Uvreda prati uvredu i nisi prijatelj, nisi dobar čovjek ti si đubre i ološ, i ne vrijedi gubiti vrijeme s tobom. Uz ti par riječi još mnogo uvreda koje neću da pišem i nije bitno.
Osoba koja je inspirirala tekst, u kraćoj verziji ali dovoljno dugoj verziji da se shvati ono najbitnije.
Vjeruje u Boga, odlazi u crkvu i još uvijek tvrdi da vjeruje u Boga.
To nije grijeh vjerovati u Boga i lijepo je i treba vjerovati u Boga.
Samo želim znati kojeg Boga ta osoba vjeruje i kakve su to vrste kušnje i zli duhova?
Ako pomogneš i milijun puta i taj milijun i jedan put ne možeš i opet nije da nisi želio nego ne možeš jer nemaš to što traži. Sve pada u vodu u jednoj sekundi ide u vodu i prijateljstvo i svi oni dani u kojima si bio od pomoći više nisu bitni. Kakva vrsta zlog duha postoji da učini takvu gorčinu na jeziku koji bude pušten u pogon bez trunke milosrđa i onda si u trenu ološ i nisi čovjek ili prijatelj.
Stvar koja se dešava, ne treba utjeha, ja pišem s osmjehom. Ovo nije jedan slučaj ovo je stvarnost i život. Vjerujem, da u svijetu ima i žešći priči i to ne kroz razmak tromjesečja, nego svaki dan ili minut, ljudi su poludjeli a da toga nisu ni svjesni.
Prijateljstvo umire skupa s ljubavlju, poštovanja su ishlapljela kao "promućkana flaša nekog soka."
Sve se svodi na novac i oslijepljeno ludi postajemo. Više nema osmijeha u dobru i zlu, imali nešto ili bili praznog džepa tu smo da pričamo.
Ono što također ima ulogu opasnosti:
Uvjeravamo sami sebe da vjerujemo u Boga i držimo se toga slijepog vjerovanja, dok nam ta laž krade vrijeme koje ima posao da nas proguta vrijeme. Kad vrijeme proguta čovjeka, neće imati vremena popraviti svoje zle puteve i opet vrag pobjeđuje. Dok smo lažno uvjerili sami sebe da vjerujemo u Boga samo zbog toga što znamo čitati Bibliju i moliti kajanje za grijeh. Lažemo sami sebe a to je opasno, treba svaki koji tvrdi da vjeruje u Boga i želi da vjeruje i slijedi put prema Bogu i bude spašen, treba se svaki dan i minut preispitivati dali doista vjeruje u pravog Boga i dali vrši njegove zapovijedi i što god misli i radi dali je to Bogu po volji i na slavu.
Pročitaj i ovaj tekst: