Kako se pripremiti za noć vještica? Pitao se,Mark u svojoj sobi, dok je gledao u krvavi nož na posteru koji je prilijepljen na zid njegove sobe. Ali njega ne muči soba, cijela trokatna kuća je samo njegova i to ne jednu noć, na noć vještica, nego cijelu sedmicu roditelji mu ostavljaju kuću i ne plaše se, on je za koji mjesec punoljetan.
Roditelji koji odlaze na vikendicu van grada na sedam dana, ne znaju za tajnu koju sin planira provesti u djelo, oni mu ostavljaju kuću u čvrstom povjerenju da će sve biti u redu, i da neće zvati prijatelje u velikom broju, nego će biti za noć vještica samo Mark i Viki, njegov prijatelj iz susjedstva.
Upravo suprotno, Mark zureći u poster, traži u mislima ideju, kako napraviti dobru horor zabavu za veliki broj prijatelja koji će doći na noć vještica u kuću Markovi roditelja. Ono što također, Mark vješto od svih krije, da je veliki obožavatelj svega što pada u kategoriju horor, i jako je zainteresiran za prizivanje duhova, on ih se ne plaši, nego mašta da se sprijatelji s duhovima, ako bude moguće. U sebi gaji, želju da jednog dana postane odani i predani član nekog kulta koji ima iste želje kao i Mark.
Za noć vještica je pripremio puno bundeva koje će biti vani i u kući na stubištu kojim se ide na drugi kat kuće. Kupio je i puno raznih kostima kao što su vještice, noževi, maske iz neki poznatih horor filmova i razne porculanske lutke.
Ali nešto nedostaje, razmišlja Mark u sobi dok nestrpljivo čeka da se roditelji spreme i krenu na put. Imam i ploču za prizivanje duhova, vjerujem da će biti od koristi, kada sat otkuca ponoć, uzet ću tu ploču i s prijateljima u sobi koju sam pripremio za tu noć, prizivat ćemo duhove, misli Mark u sebi i sjeti se jedne knjige, o prizivanju zla, koja ima tajne upute a jedna takva uputa govori, da točno u ponoć treba imati žrtvu, najbolje imati ljudsku krv,ona sigurno može da otvori portal duhova.
Reče Mark, poludio jesam a dali toliko puno, nisam siguran, uvjeravajući sam sebe da može i ljudsku krv pripremiti samo da duhovi dođu i da ta noć bude svima u sjećanju do kraja života, a možda i sam osnujem svoj kult.
Mark, viknu Otac iz prizemlja kuće, dok zgrožen gleda vijesti na kojima govore da je noćas skupina huligana, skrvnarila groblje i da su napravili veliku novčanu štetu. Mole se građani za oprez, i ako netko ima neku informaciju da javi na broj s ekrana.
Molim tata, brzo je sišao Mark niz stube i javio se, Otac ugasi tv i uze s poda jednu torbu a drugu manju reče Marku da ponese do auta koji se nalazio vani, spreman za put.
Dok su ubacivali torbe u gepek, i pored auta čekali Markovu mamu da izađe i da krenu na put. Otac reče Marku, gledao sam vijesti, i objavili su da su noćas huligani skrnavili grobove na groblju i napravili veliku novčanu štetu, budi oprezan Mark i noću ne izlazi van iz kuće - to je to - što to Mark - protrese glavu Mark, da izgleda zbunjeno i ponovno reče, dok u sebi već razmišlja da ono što on treba za noć vještica su kosti mrtvaca koje planira sakriti u Orman ili u škrinju da preplaši nekoga, misli u sebi, bolesna ideja ali mislim da će to pomoći a možda i duh mrtvaca se pojavi, huligani su već posjetili groblje i tko će misliti da sam i ja bio.
Što si Mark htio reći pa prekide - pita otac - Ma, htio sam reći da nisu normalni što im groblje smeta - to Mark nitko ne zna, zato ostani noću kući - dobro tata.
Evo i mame.
Mark budi nam dobar i javljaj se na telefon, nemoj da nisi dostupan - hoću mama, odmorite se i provedite lijepo za noć vještica, sretan put - hvala Mark - čujemo se.
Odmah je utrčao u kuću i tražio svoju crnu trenirku s kapuljačom, večeras je noć od akcije. U garaži je pronašao potreban alat za kopanje. Samo da padne mrak i krećem - kaže Mark sam sebi.
Polako je prilazio groblju na kojem su gorjele svijeće i lampioni. Gledao je u sve smjerove da se uvjeri da na groblju nema još tko prisutan, nije vidio nikoga. Kada je stigao do sredine groblja, tražio je datume sahrane koji su davno sahranjeni tako da su kosti vidljive.
Pronašao je jedan datum, pogledao ponovno i uvjerio se da nema nikoga, počeo je da kopa.
Od treme i straha je naglo prestao i skinuo kapuljaču s glave i potvrdio sebi da čuje neke korake koji se približavaju, kao da netko trči ili jako brzo hoda. Lampion, koji je bio na spomeniku upaljen, odjednom se ugasio i Mark je vidio da krv odnekud vrca na sve strane i krv je ugasila lampion, velika krvava crta krvi se razlijevala preko spomenika i crno bijele slike pokojnika.
Nije odmah osjetio bol, kada se uhvatio za vrat, i pogledao ruku, vidio je svoju ruku obojenu krvlju, i posljednje što je shvatio - netko mi je napravio rez od uha do uha.
Tekst preuzet iz knjige:
Dominic Chant
50 Kratkih Priči
Koja će biti dostupna za pregled ili kupovinu na: Dominic Chant: Knjige