Ne može se reći "čudno" ili "čudo" daleko od slova Č. Svi pametni ili nisu bili na vrijeme "pametni" onda život prođe i sad žele biti pametni ali ne mogu "teško je ispraviti krivudavu rijeku".
Sve "vjernici" prve klase i to nije loše, to je jako dobro ako je tako, ne zbog mene ili nekog trećeg, zbog tebe samog, kod Boga nema ovaj i onaj, svatko je za sebe.
Kažu sitnica, Bog uvijek oprašta, na svaku sitnicu, Bog zatvori oči i nije vidio. Kako lijepo zvuči sve to, da se može napraviti scenarij za film, ali ovo nije film, život je stvarnost koja prođe u treptaju oka.
Bog neće zatvoriti oči i ne oprašta sitnice, Bog hoće odane vjernike. Ako oprašta svaku sitnicu, kako mnogi misle, zašto onda nije oprostio Adamu i Evi?
Zašto nije zaustavio samoubojstvo Jude kada je izdao Isusa?
Zašto nije oprostio kada je Kain ubio Abela?
I tako se može u nedogled postavljati pitanje, zašto ovo ili ono.
Ali dovoljno da shvatimo, Bog ne oprašta onako kako mnogi misle, Bog jest ljubav, oprostit će, ali upamti, Bog nije uzalud i bez razloga dao zakon i zapovijedi, ako će Bog sve opraštati samo zato što tvrdimo, vjerujemo u Boga i činit ćemo sve što želimo, onda sve uzalud i zakon i zapovijedi.
Kad Bog kaže sedmi dan posveti Bogu, točnije Subotu onda nema tu riječi, svejedno koji je dan, nije stvar u danu, nego u poslušnosti. Zamisli, nalaziš se u "vojsci" zapovjednik daje zapovijed da svi trče, ti odlučiš hodati i kažeš zapovjedniku, svejedno je ili trčao ili hodao bitno da se krećem. Zapovjednik daje zapovijed da svi rade sklekove "pet minuta" ti kažeš mislim da je dovoljno "jedan minut" bitno da sudjelujem, što će se dogoditi, dali si dobar vojnik?
Tako i s Biblijom, i Bogom i nama kao "vojskom" i vjernicima, ako nismo poslušni, nije dovoljno samo tvrditi, vjerujem.
Pročitaj i ovaj tekst: