Mislim da svi u sebi krijemo jednu vrstu "Gremlina". Ako ste gledali film Gremlini (Zach Galligan 1984).
Onda znate temu na Gremline, logično jest da su Gremlini film a ljudi su ljudi, dali je tako, mi smo ljudi. Gremlini nastaju kada dobri gremlin dođe do "zabranjene hrane" kada dođe u doticaj s tekućinom. Eva dolazi u doticaj s hranom i neposlušnošću protjerana iz raja i rađa zlo na zemlju zbog grijeha. Gremlin koji je dobar, kao i Eva što je stvorena da bude dobra, rađa zlo, gremlin dobar rađa zle Gremline.
Čovjek u sebi ima "Gremlina" zbog sitnice može opsovati Boga, iz ničega i zbog najmanjeg razloga, postati zao. Može biti dobar i preko noći više nije dobar. Znam da je usporedba čovjeka i Gremlina glupa odluka ali kada se film pogleda i zaviri iza zastora, ti Gremlini mogu da predstavljaju Gremlina unutar čovjeka, kako je to moguće, mislim da mnogo ljudi u sebi krije "crnu kutiju" koja se otvara teško ili lako ali se otvara:
nešto čovjeka opsjedne u trenutcima kada nije sve onako kako čovjek sebi zacrta, kada život ide u krivom smjeru, nešto čovjeku stavi "zastor" pred oči i tada čovjek psuje Boga kao da nikad u životu nije rekao: Bože pomozi mi!
Psuje Boga kao da mu Bog nikada u životu nije ispunio ni jednu jedinu želju, dali si rekao, hvala Bože?
To nešto, toga ludog trena, čovjeka pretvori u Gremlina o kojem još uvijek nije snimljen film. Gremlini su bajka, za Gremlina u kojeg se čovjek može pretvoriti, netko zbog hrane kada glad zaprijeti a netko zbog previše pića u krvi.
U svima nama se krije "gremlin" samo što kod nekoga odavno izlazi na površinu a kod nekoga još uvijek čeka svoje vrijeme. Možemo mi pričati priče za malu "djecu" nema "zlog duha" i tražit "utjehu u portalima na internetu" utjehu nema, postoji zlo i to zlo kao da postaje "inteligentno" i poznaje mnogo trikova koje koristi u pravi trenutak kada će čovjeku staviti "zastor na oči" i tamu u srce, tada čovjek psuje, i proklinje, kada prođe trenutak "ludila" čovjek se vraća u normalu i sam sebe preispituje, kako je moguće to, ili se ne preispituje ništa kao da ne zna što je govorio "prije trenutak".
To nešto, može biti "gremlin" može biti "sibirski pas" ali to nešto, nije od dobra, ono je čisto zlo, i to zlo kao da ima mudrost i pamet i da pojedinog ili određenog čovjeka poznaje bolje od "roditelja" i koristi svoju moć da čovjek svojim jezikom, mišlju i srcem bude udaljen od Boga i svojim jezikom koji ne govori riječi hvale nego proklinje na sebe privuče Božju kaznu a zapravo je čovjek sam sebe uništio jer privlači na sebe novo "prokletstvo" koje mu ne donosi dobro nego novo zlo.
Ne pazimo, živci su slabi i pitanje je veliko, dali su doista u igri samo živci ili postoji nešto skriveno a to nešto djeluje i ne miruje.Što kaže Biblija za jezik?
Iz Biblije:
“Iz istih usta dolazi blagoslov i prokletstvo”
(Jakov 3:10)
“Moja braćo, to ne bi smjelo biti tako. Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.” (Jakov 3, 11-12)
Izreke 10, 11: Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.
Pročitaj i ovaj tekst: