Josephine je bila obična cura, nije nikad željela "nosom parat oblake" gledala je svoja posla, mirna i tiha. Nikad nije pričala o problemima, uvijek je djelovala kao da nikad nema problema, vješto je skrivala svoju "tajnu". Istinu je znala samo Josephine da ona ima problema "sama sa sobom" još uvijek nije sigurna što se događa, mislila je u sebi "neki poremećaj ili traume" takvo mišljenje nije bilo toliko uvjerljivo, ali držala se toga dok ne sazna nešto bolje i zadovoljavajuće. Tajnu koju u sebi krije i misli da ju samo ona zna, zaboravlja da žena koju zove mama, zna mnogo više nego što netko misli. Josephine dugo vremena ima strašne "noćne more" ono što ona sanja i proživljava kroz san, nikad nikome nije rekla, priča ona o snu, ali vješto laže i rekne nešto drugo, pravi san zadrži unutar sebe. Nisu samo snovi to što Josephine proživljava i kroz što prolazi, jednog dana se iz škole vratila kući jako ljuta na profesora što joj nije dao bolju ocjenu, odmah je otišla u kupatilo, i stala pred ogledalo u koje se nekoliko "minuta samo gledala u oči" kao da ona nije bila ona, gledajući se u ogledalo, u jednom trenu je ogledalo puklo i napravila se crta i napuknuće preko cijelog ogledala. Isto doživljaj koji drži u sebi, da ju ne proglase kroz školu da je "luda skroz" ima osjećaj da je netko prisutan a toga nekog nikad ne vidi. Do jednom, kada je u kući izašla iz svoje sobe i krenula niz stube u prizemlje, ispred njezini očiju kroz boravak prizemlja je prošla osoba, ona je to vidjela, brzo je sišla dolje, u trenu, nema nikoga, pretražila je sve, ali nema nikoga, i dan danas se pita, što i tko je to bio i kako je nestao u sekundi iz boravka iz kojega nema izlaz, jedino kroz zid.
Uskoro ulazim u punoljetnost - kaže Josephine u sebi, ne znam što to znači ali sigurno nešto znači, svi se raduju tome danu, ima nešto u tome. Josephine voli mir, svoje knjige i vrijeme koje provodi u miru i tišini uz knjige, voli da čita knjige i romane u kojima se radi nešto oko anđela i skrivenog svijeta, provodi sate i sate uz takve knjige i još nisu postale dosadne.
Josephine - molim - dođi dolje - viknula je iz prizemlja starija žena. Josephine odmah ustane s kreveta i silazi dolje u prizemlje, okreće se mladić koji je bio okrenut leđima i pričao je sa ženom koju zove mama, polako se okreće i Josephine ga ugleda i gleda ga ali se zaustavi na posljednjoj stepenici. Mladić se okrenuo i dužu kosu s plavim pramenovima prebacuje iza uha a starija žena reče dođi Josephine da upoznaš i tu se zaustavi s govorom jer je primijetila da Josephine radi korake unatrag i izgleda jako uplašeno. Mladić je krenuo prema Josephine ali starija žena ispruži ruku preko mladićeva stomaka i reče mu da stane, nešto ne štima i ona će to riješiti. Josephine je brzo pretrčala stube i uletjela u svoju sobu, vrata je zaključala i ostavila ključ u bravi. Diže prozor i gleda koliko je visoko, morat ću skočiti - kaže ona sebi, nije strašno. Na vratima mama i viče - Josephine otvori, što se to događa, dali si dobro.
Samo idi dolje, dobro sam.
Ovo je tvoj rođak i želim da otvoriš da se pozdraviš, ostaje nekoliko dana ovdje kod nas, da proslavi tvoj rođendan.
Josephine je već skočila, na žbunje dolje, nije ni osjetila da je skočila, ne plaši se visine. Odmah je počela da trči i da se negdje sakrije, kada se okrenula, mladić je stajao na prozoru njezine sobe i vidio ju gdje trči.
Josephine je zaustavila se na "trenutak" i gledala hoće li mladić skočiti i početi trčati za njom, ali nije, on je stajao i promatrao očima Josephine kao da mu nije bila daleko. Starija žena "mama" kako ju Josephine zove cijeli život, je mislila da "tajnu" Josephine nikad neće otkriti, ali je zaboravila premjestiti "knjigu tajni" kada su renovirali i čistili kuću, sasvim slučajno je Josephine otkrila tajni otvor ispod "kreveta u dnevnom boravku" kada je podigla "drveni poklopac" ugledala je rupu u kojoj se nalazilo umotano u "crnu tkaninu" koju je sklonila i tada vidjela knjigu na kojoj je pisalo "familija vještica i tajne naše krvi" odmah je vratila krevet na mjesto, uzela knjigu i odnijela u svoju sobu, vratila se čišćenju i glumila cijelo vrijeme da ne zna ništa. Starija žena nikad nije sumnjala da Josephine nešto zna, a nije ni tražila knjigu. Josephine je bila jako pametna cura. Nije odmah u sebi sudila "mami" da je knjiga njezina, ili da starija žena pripada nekom "kultu vještica" kada je čitala knjigu, pronašla je dovoljno dokaza da njezina "lažna mama" pripada "obitelji vještica" također je pronašla razne recepte, magiju, imena ljudi koji pripadaju "kultu vještica" i nalaze se svuda u svijetu, tajne znakove kako se prepoznavaju, znakove za poziv u pomoć, i tada nije razumjela "moć suradnje s onostranim svijetom". Nije razumjela, u to vrijeme, tko je Josephine, ali čitajući dublje knjigu, pronašla je priču o legendi u koju sve vještice vjeruju i dugo godina čekaju da se ispune "proročanstvo vještica".
Pisalo je da će ona koja je začeta od anđela i vještice biti ona koju dugo svi čekaju, ona će začeti dijete s demonom i rodit će sina koji će vladati i izbaviti one koji žive skriveni u tami zbog progonstva i ubijanja braće i vještica naših sestara. Kroz dublje u knjigu, shvatila je da je ona ta koju čekaju, i da je posljednja od krvi anđela i vještice. Kroz borbu koja je opisana i knjizi od onih koji silaze na zemlju i čiste ju od vještica ubijajući sve koje uhvate, mnogi anđeli su odrekli se svoje svjetlosti i zaljubljivali u vještice. Mladić od kojega je Josephine pobjegla nije došao da se upozna, nego da ubije Josephine prije nego postane punoljetna u noći na rođendan ona treba da se preda demonu i rodi mu sina. U snu danima Josephine ima snove kako ju mladić želi ubiti, ti snovi su postali stvarnost, mladić koji je došao u kuću je isti onaj koji Josephine proganja kroz snove.
Poglavlje drugo
Josephine se uputila prema kući prijateljice. Osvrćući se iza sebe da se uvjeri da ju mladić ne prati. Kada je došla pred kuću prijateljice i zvonila na vratima, još jednom se okrenula i uvjerila da nema nikoga. Prijateljica otvara vrata i grli Josephine nisam te dugo vidjela, stvarno si me iznenadila, dobro mi došla, ulazi u kuću. Josephine je odmah počela da priča o svojim snovima, pazeći da ne izusti ime vještica i anđeo ili da priča o tajnoj knjizi. Pričala je samo da ju proganja mladić koji u snu ubija Josephine. Prijateljica je sve pažljivo slušala i rekla da može kod nje ostati koliko da bude potrebno. Josephine ima u planu ostati par dana i napustiti grad, nema izbora nego da krene iz početka u nekom drugom mjestu. U sebi Josephine razmišlja ako je ona toliko moćna, kako to da ne leti ili prolazi kroz zid, ne osjeća nikakve posebne moći u sebi. Ona nije znala da ima posebne moći i da ih još nije otkrila i uvježbala kako ih koristiti. Starija žena koju zove mama nije smjela Josephine učit ništa, kako ju ne bi izgubili ili da privuče pozornost na sebe, oni Josephine čuvaju na svakom koraku. Kult vještica nije mala grupica ljudi, oni svoje članove imaju u cijelome svijetu i broje veliki broj vjernih članova. Dok je Josephine sjedila u sobi prijateljice ona je bila dolje pravila sendviče i točila u čašu hladni voćni sok. Tako je rekla Josephine i radila je to, ali i još nešto, kradom je uzela telefon i tiho okrenula broj i javila da se Josephine nalazi kod nje u sobi. Vratila se u sobu i ponudila Josephine da se posluži sokom i sendvičem,Josephine se zahvalila i uzela da jede, bila je gladna i umorna. Nije primijetila da prijateljica postaje jako nervozna i već se treći puta ustaje i gleda kroz prozor. Josephine je mislila da je nervozna zbog njezine priče i trenutne situacije.
Tekst preuzet iz knjige:
*Dominic Chant*
"Posljednja krv iz kulta vještica".
Knjiga će biti dostupna za kupnju ili pregled na:
"Posljednja krv iz kulta vještica"
YouTube:
Cover (Video)
Pročitaj i ovaj tekst: