Pojam horor dolazi od latinske riječi: horror (užas). I popularnost je stekao u svim kategorijama počevši od 18.stoljeća kao književnog žanra s romanom Horacea Walpolea (Otrantski dvorac, 1764). Danas je horor "raspršen" u sve od sličice na šalici za čaj do majice i naljepnice na "autu". Horor je popularan iz različitih razloga i ukusa pojedinaca kako odraslih ljudi tako i kod djece i mlađeg naraštaja najviše u doba tinejdžera. U današnjem stoljeću u književnosti horor žanra jedan od utjecajnih autora je Stephen King čija djela su korištena za stvaranje filmova i serija koje također uzimaju popularnost i gledanost.
Ništa strašno u svijetu mračne ulice kroz koju hodaš i čekaš unutar sebe tko će iz mraka da skoči pred tebe s nožem u maski i kapuljači? Nema straha jer se to događa samo u mašti i filmu, hodati kroz takvu ulicu jedino može pred osobu da skoči "jež" ali jež ne skače a klokani su u Australiji zato stavi ruke u džepove i opušteno hodaj kroz mračnu ulicu i budi bez straha dok koračaš kroz mračnu ulicu i budi siguran da će neka druga ulica imati svjetlo.
Nije sve u životu horor i nije svaki horor stvoren iz ljudske mašte. Neki horori stvaraju čovjeku maštu. A neka mašta se pojavljuje u određenim ljudima i ne da im mira dok maštu ne pretvore u djelo. Dok neki ljudi govore za maštu i glasove u glavi da je sve to bolest drugi takve glasove i maštu pretvaraju u dobra književna djela koja možda i ti čitaš i uživaš u takvim knjigama ili filmovima i pričaš da je su svi ti ljudi bolesni a isti ti ljudi stvaraju i zarađuju i ti trošiš novac na proizvod onih za koje govoriš da su bolesni - tko je tu lud?
Postoje glasovi u glavi koje ljudi čuju i neki su vezani za bolest a drugi možda za nekog "zlog duha" ako su od duha kako ako oni ne postoje kako mnogi pričaju?
Ako je sve bolest - kako djeca koja još nisu ni u školu krenula - svjedoče da čuju glasove ili viđaju nešto što drugi ne vide - a djeca potpuno zdrava - što je onda tu u igri?
Mnogi koji stvaraju neka "umjetnička ili književna djela" čuju glasove i te glasove pretvaraju u djelo ali i dalje čuju glasove.
Neki svjedoče da u zatvoru čuju glasove koji nisu Božji - glasove i riječi koje bi izgovarali samo demoni. Kako ako ih nema?
Mnogo priči se može pričati kad su tema: glasovi, priviđenja, halucinacije, i sve ono što bi netko rekao da je sve to u psihi i bolest. Nije sve psiha i bolest i najveći problem je što ljudi ne žele prihvatiti istinu da mi nismo sami - jedino je Isus istina - ali ima još istine a to jest - nismo sami na zemlji.
U nekim drugim prilikama će biti mnogo opširnije na teme glasovi a ovdje ću reći samo još ovo:
kreni čitati Bibliju i odluči cijelim srcem ići prema Bogu i sve što radiš to će biti na čast Bogu i radit ćeš sve s Bogom. Odluči pričati i razotkrivati neku vrstu "zla" Sotonu ili nešto istraživati o Sotoni da poslije to svjedočiš i razotkrivaš Sotonu ljudima koje ćeš privući Bogu. Probaj postiti neko vrijeme. I poslije toga ćeš vidjeti što ćeš pričati dali je sve bolest.
Pročitaj i ovaj tekst: