Mnogo se priča ali vjerovali ili "pukli u smijeh" da saslušamo i slušamo pažljivo što se sve priča - može netko reći - nije bitno što se priča nego tko priča - bitno je sve - priče koje se pričaju, mogu biti interesantne toga trenutka i neka se vrijeme troši - ali vremena nema puno to znamo - možda nema smisla i logike reći da treba što više misliti na Boga i izluditi od toga ali treba i nikad nije dovoljno. Bog je postao tema od koje se bježi - dobro si pročitao - bježi i izbjegava - sve manje ljudi žele nešto pričati o Bogu i Isusu i dubinski ulaziti u rasprave "nije važno" tko će biti u pravu - bitno se osjećati lijepo u razgovoru o Bogu i anđelima o spasitelju koji nas ljubi i voli i koji će ponovno doći - pričati i osjećati one fine leptiriće u stomaku. Ako misliš da se "šalim" pokušaj s temom o Bogu u društvu ili bilo gdje da pričaš s nekim - ako imadneš sreću "danas" sutra će ti reći da ne žele opet razgovarati o Bogu da žele neku drugu temu. Kada Bog postane dosadan, postoje filmovi koji su snimljeni na teme iz Biblije - ne želite slušati o Bogu - dobro, možemo onda film gledati duhovni na Biblijske teme - ne želiš i sutra film - dobro - sutra možemo slušati duhovnu glazbu - ne želiš više tako - treći dan se može raspravljati o nekoj temi iz Biblije. Nema kraja i nema dosadno - Bog nikada ne može postati dosadan - uživam u tome više od bilo koje hrane - osjećam to nešto i volim taj osjećaj.
Pročitaj i ovaj tekst: