Muž i žena prisustvuju na Molitvi u kući za dušu osobe koja je nedavno preminula. Muž je bio vjernik, i kome može Molitva naškoditi i tako sa sobom povede ženu, koja je bila trudna, u tromjesečju trudnoće. Ženu su odmah probili znojevi i teški drhtaji ruku i nogu a oči su nestale vidjelo se samo bjelilo i istoga trena Molitvu su prekinuli, a muž je ženu odveo van gdje se odmah povratila u normalu i otišli su kući. Sutra dan je sve to čuo svećenik iz župe u selu, gdje su svi i živjeli i odlučio ih posjetiti. A žena je osjetila što se priprema i kada je župnik stigao i muž mu poželio dobrodošlicu i pri tome bi pušten u kuću. Ona je skuhala kavu i poslužila ih i kada je rekao da im se pridruži ona reče - da se već bila pripremila da ide van u šetnju, da joj tako bude manje mučnina i odmah svećenik reče - da je sve u redu i samo vi idite za svojim obavezama i ne želim da ja kvarim vaše planove.
Kada je ostao u kući s mužem i kada se uvjerio da su potpuno sami, onda mu započne pričati o "Vješticama" i da ženu provjeri dali je ona jedna od njih, ako bude da jest on neće moći to dugo skrivati - ona mora biti ubijena.
Odmah muž pitah - a beba?
I još jednom dodah i beba?
Da! I beba - odgovori mu svećenik.
Jabuka ne pada daleko od stabla, je l' tako?
Da! Tako je!
I osim svega toga - kako znaš da je beba tvoja? Da možda nije od nekog Demona, s kime se već Vještice druže a vjeruj mi, da zapisa i svjedočanstava ima raznih.
Progovori muž s knedlom u vratu - pričaj mi - kako da provjerim' sve to?
Oprosti što pitam - jeste li vi i supruga vjenčani u Crkvi?
Ne! Nismo još al' se razgovaramo oko toga.
Dali idete redovno u Crkvu na misu - želim reći makar nedjeljom?
Župniče moj, ja sam svaku nedjelju bio na misi, iskreno u zadnje vrijeme nisam bio u Crkvi, ne znam zašto, jednostavno nisam, uvijek nešto i tako dan za dan i razvuklo se sve to.
Kako misliš? Moraš ovaj razgovor shvatiti vrlo ozbiljno (ljuto će župnik) kada si zadnji puta bio u Crkvi na misi?
Bilo je to - od prilike - ima možda i tri mjeseca - bili smo ja i moja buduća žena prvi puta u Crkvi skupa i osjećaj je ne mogu opisati i ušli smo u Crkvu i kroz sredinu Crkve smo prolazili, ne sjećam se dali je i ona svetom vodom poškropila sebi čelo i napravila znak križa na čelu. Kada smo stigli blizu oltara i odlučili sjesti u prve redove klupa ona se onesvijestila i pala je dolje, jedan muškarac mi pritekao u pomoć i skupa ju iznesemo van na svjež zrak i vodom smo joj polijevali vrat i brzo je došla k sebi, tada mi ispričala da je trudna i da zbog toga joj bilo pozlilo da ne može podnijeti vrućinu i prostor s manje protoka zraka i otišli smo kući, od tada do sada nismo više odlazili u Crkvu.
I vama ništa nije bilo sumnjivo tu?
Ne! Trudnoća i što ja znam, kako je kada si trudan, vjerujem joj!
Vjerovati treba - nego - znam da ti sada teško u srcu - tu je i beba - voliš ju - sada, kako i pomisliti žena mi Vještica.
Vidiš sine - reče župnik - ne znam koliko si informiran ali veliki broj žrtava je ubijen u iskrojavanju Vještica i crnog zla sa zemlje.
Jako malo, znam oko toga - odgovori muž.
Dobro, istina je da su među nama i vuk se preoblači u ovcu - zbog mnogo prolivene krvi, vjerujem da će doći dan kada će Vještice sa svojim princem tražiti način za osvetu ali ne treba dati mjesta strahu ako čvrsto vjerujemo u spasitelja.
Župniče, ja vjerujem, samo kažem nisam neko vrijeme bio u Crkvi.
Kada se već razgovaramo prijateljski - reci mi - poslije progonstva Vještica - da nisu iz toga ništa naučile i da sada nisu postale pametne, da se skrivaju iza lijepe i fine žene, razumiješ, Vještica se pretvara u pravu domaćicu i još rodi dijete mužu - ali poslije saznaš da si othranjivao dijete čijim venama teče - hajdemo reći - crna krv, ili žena Vještica, zbog koje ćeš izgubiti dušu, koja će te odvući u najdublji ponor pakla - dali je vrijedno?
Znam Župniče - ali što predlažete sada - što da učinim, ovo nije mala stvar?
Dobro ste rekli - nije mala stvar i svaka duša je vrijedna.
Neka ovaj naš razgovor ostane između nas - slažem se Župniče i svi vrlo dobro znamo što je selo i da jezik može biti do zemlje.
Da baš tako i baš zbog toga (kroz osmijeh župnik) ne smiješ ženi kada se vrati davati do znanja da sumnjaš da ona može biti Vještica. U ovoj igri si sada sam, i ako bude da je ona prava Vještica, ti možeš smrtno nastradati. Ne podcjenjuj njezinu snagu, i ne iskušavaj je.
Ako se pokaže da su naše sumnje laž, onda nemamo čemu brinuti. I znam da svatko ima pravo na život dok Vještice nisu žive, one prave što nekad su bile Anđeo a sada hodaju u tami zbog svog pada, one su sada Sotonine kćeri. Zato nemoj da brineš što će se tvojoj ženi dogoditi ako je Vještica, nego brini za svoj život.
Kako da sam još uvijek živ ako sam toliko vremena živio s Vješticom i nisam uočio neke naznake da sumnjam u nešto vezano da bi ona mogla biti, Vještica?
Kao što rekoh - premalo toga znaš i još puno ima što ne možeš razumjeti zbog progona i ubijanja Vještica, one su morale naučiti da kriju ono svoje pravo "Ja" i identitet, kako ne bi bile otkrivene, prestale su biti aktivne kao nekad, ali i dalje imaju moć i djeluju, kriju se među nama. Zar ti doista misliš da Sotona, đavao ili vrag, zlo ili Lucifer 'ma' kako god ih nazvao, apsolutno je manje - više to bitno - svi oni rade za istu firmu koja se zove Pakao!
Znam da ih mnoge knjige prikazuju s ružnim očima, rogovi, vile i rep ili pakao kao vječna vatra. Što ako i sam Sotona može da korača po' svetom tlu - recimo - Crkvi ili nekom od mnogo svetišta u svijetu - Sotona je majstor prerušavanja - i kažem ti sada kao prijatelj i župnik - kolikogod se trudili đavla prikazati strašno i ružnog - ja ti kažem da je on suprotno od toga - da može da izgleda kao jedan poseban i ugledan mladić i gospodin.
Dio teksta preuzet iz knjige: Jessie (Uskoro u prodaji) Cover knjige možeš pogledati na linku:
Pročitaj i ovaj tekst: