Biblija skuplja prašinu - ne brini - ima ljudi koji uopće nemaju knjige a tako ni Bibliju - tvoja barem skuplja prašinu. Dali si čuo - zovi, viči, urliči, deri se, vrišti - jednom će netko da te čuje?
Tako i Biblija preko koje možeš stupiti u kontakt s Bogom da ju svaki dan čitaš - jednom će se Bog i tebi javiti.
Stvar koja fascinira - Biblija uopće nije sveta knjiga.
Biblija je sastavljena od mnogo knjiga koje je pisao čovjek a mi znamo da čovjek voli da manipulira i laže.
Biblija nije cijela i mnogo toga je izbačeno, i mnogo knjiga nisu uvrštene u Bibliju jer pričaju o "vanzemaljcima".
Tako još par metara se može napisati ali nema potrebe.
Sve do jednog dana kao što su poplave i vjetrovi koji pogode mjesto gdje nikad prije tako nije bilo i što dalje sve više priroda pokazuje svoje zube i obični čovjek shvaća da ne može ništa protiv prirode ili vode koja se uzdigne u visine i svoj veliki val usmjeri u neki veliki grad koji se čini poput mrava kada se približi val vode.
Dok traju prirodni napadi na čovjeka i probudi se panika i strah, čovjek shvaća da je nitko i ništa, možda još danas si živ na ovoj zemlji a sutra te više neće biti.
Shvaćamo da smo ništa - umjetna inteligencija piše knjige preko kojih će se filmovi snimati, čovjek ide u zaborav i u tome, više neće biti knjige zanimljive.
Dok traje panika, svima se oči otvaraju ali kada sve prođe, svi se vraćaju na isto i mrze svi svakoga.
U vrijeme kiše i jakog vjetra, mnogima se oči otvore i dobiju dar govora da se usude da kažu:
Ovo što se sada događa i sve ono što dolazi a doći će još gore od svega ovoga, sve to piše u Bibliji.
Kako?
Sada je Biblija sveta i nije bajka, kako to, a do prije ovoga vjetra koji sada ruši pred sobom sve, nije bila sveta Božja riječ.
Razumijete, Bog mora da pošalje vjetar da bi shvatili da je sunce ljepše.
Ne plaši se - vjetrovi, munje, potres, glad - su tek početak onoga što dolazi, ne zbog čovjeka nitko ovo ne čini, nego zbog grijeha i Bog je rekao da će ovo sve doći prije nego dođe Isus.
Iz Biblije:
I izli sedmi anđeo svoju posudu u zrak; i iziđe iz hrama nebeskoga, od prijestolja, snažan glas, rekavši: ‘Gotovo je.’ I nastadoše glasovi, i gromovi, i munje; i nastade velik potres, kakva ne bijaše otkako su na zemlji ljudi, tako silan bijaše taj potres, tako velik. Otkrivenje 16,17-18
Pročitaj i ovaj tekst: