Ni jedno živo biće ne može živjeti bez sna, nekad se može činiti da ovo sada je san, i da spavamo, a kada ovo tijelo spava da smo budni negdje drugdje i da smo živi tamo negdje a ovo sada je san i program.
To uopće nema veze, san je san ili sada ovdje ili negdje drugdje san nije moguće izbjeći.
Ono što se izdvaja iz ovoga jest to da "ljudi" i kada izađu iz sna, oni nisu budni, kao da su uspavani, kreću se, hrane idu na posao, odlaze pod tuš, obavljaju poslove ili svatko neki svoj hobi, budni su a uspavani, sve zvuči kao neka horor priča, ali taj horor se odvija ispred naših očiju.
Ne znam broj ljudi od kojih sam čuo jedno te isto, ljudi nisu iz istoga mjesta ali pričaju i razmišljaju slično, kažu oni - kakve veze ima težina života, posao težak svejedno, imao novac ili nemam, što prije me život satre, prije idem s ovoga svijeta, čemu patnja i muka, ljudi su idioti što se razmnožavaju i prave nove robove - riječi muka i patnja i što prije odem s ovoga svijeta to bolje - to sam čuo od mnogo ljudi, što starih ali i mladih koji tek kreću u život, oni su iz razni mjesta na zemlji, nije lijepo od nikoga takvo što čuti, a kada čuješ od mladih da im svejedno za život a pričaju o nekoj patnji a tek kreću u život i prvi posao traže ili tek počinju da rade i oni pričaju da im svejedno za život, vikendom uzimaju sve i svašta i briga ih dokle će stići sa zdravljem.
To nije zabrinjavajuće ili jest?
Sve je još uvijek na početku, doći će dani ljudi neće željeti imati potomstvo i djecu, to dolazi a Bog je rekao:
Razmnožavajte se i volite život, dolazi doba da sve veći broj ljudi mrzi svoj život i više ne uživa u životu, nego sebe vide kao potrošnu robu i roba.
Veći vladaju a mali služe!
Davno nekada su ljudi radili teške fizičke poslove i bili sretni, cijela obitelj za stolom okupljena i jedu hranu koja nije bogata ali su bili nasmijani, veseli i sretni.
Djeca se igraju i dijele igračke u krug, danas djeca imaju sve a nisu sretna nego imaju već u sebi neki bijes.
Kao što rekoh, mnogi mrze svoj život u ljudima se nakuplja gorčina i bijes, nitko više nikoga ne vidi, svi žive svoj život a život mrze jer govore da nemaju život, svaki dan im sve isto i kako onda žive svoj život ako mrze svoj život a druge živote oko sebe ne vide i ne žele da vide, familije nemaju više vremena jedni za druge, djeca ne poznaju djecu od najprečih,a nekada se imalo vremena za sve, u čemu je prvi problem, tehnologija.
Mnogi su uspavani i misle da je sve slučajno i prirodno i da tako mora da bude, ispred naših očiju se događa nova revolucija čovječanstva koja se dešava stepen po stepen i čovjeku nije dozvoljeno da progleda. Zar ljudi ne shvaćaju da su u mnogih krenuli umirati emocije za druge oko sebe pa čak i osjećaji prema samom sebi više nisu prisutni i jaki kao nekada, zar ljudi ne shvaćaju da ovo nije slučajno, ništa nije slučajno, radost života se gasi i ako pogledaš oko sebe, shvatit ćeš, kreni od djece pa dalje, vidjet ćeš da nešto nije kako treba, i problem nije sam od sebe, netko želi ljude držati što dalje od ljudi, ubijajući emocije i ubacujući stres po stres u čovjeka, nešto ne želi da čovjek živi dugo.
Takav program nije od Boga.
Bog jest čovjeka stvorio i dao zapovijed da radi a lijenost je grijeh. Ali Bog nije učinio da čovjek mrzi svoj život, da mrzi druge i da ljubav nestane i osjećaji.
Vi, stoga, budite jaki, i neka vam ruke ne budu slabe: jer će vaše djelo biti nagrađeno. (2. Ljetopisa 15,7).
Preporuka filma:
Mjesečev pad (Halle Berry 2022).
Pročitaj i ovaj tekst: