Postoje dvije svrhe čovjekova postojanja ovdje na zemlji, vjerujem da ste gledali film Terminator 2 (Arnold Schwarzenegger 1991).
Jedan Terminator štiti i umire da zaštiti dječaka, gvožđe radi kako je programirano ono ne može imati ljubav kada je gvožđe ali služi. Drugi Terminator proganja da ubije i uništi, isto to radi jer je tako programiran. Naše postojanje ima slobodu programiranja ili smo ovdje da štitimo i ljubimo ili da ubijamo i uništavamo.
Netko možda i rekne ti pričaš o filmu ali stvarnost je stvarnost. Želim da iskoristim priliku i reknem slikovito a tu sliku nenormalno dobro opisuje film Terminator.
Mi smo ljudi i nismo gvožđe, samostalno možemo sami sebe programirati da na svako zlo uzvraćamo dobrotom. Da ljubimo i štitimo one kojima je to potrebno. Od sebe možemo ukloniti svaki oblik grijeha i zla, ono stvara ovisnost i kada svojem tijelu prestaneš davati otrov koji traži uključit će se živčani sustav a tada grijeh dolazi na scenu u obliku psovke i vjerojatno proklinjanja. Nitko nije kriv, čovjek sam sebe učini ovisnim a poslije tijelo traži svoje.
Zašto ljudi ne programiraju u sebe samo ono što je dobro za pojedinca i sve ostale?
Teško je tekstom slikati slike koje želim da prikažem a još teže ide što ne želim da spominjem imena ili mjesta nečeg trećeg.
Terminator je programiran, to upamtite, zašto mislite da čovjek od krvi i mesa ne može biti programiran. Sve je program. Od svega je najlakše reći Sotona je kriv i mi smo u borbi protiv Demona i pali anđela, oni sve to čine, nije točno da je sve to istina.
Zamisli sebe u šetnji kroz park, nailaziš na osobu koja sjedi i uživa čitajući knjigu, prolaziš ideš svojom stazom korak prati korak ali opet osoba sjedi i uživa čitajući svoju knjigu. Ti nastavljaš ideš svojom stazom, korak prati korak, i sada nailaziš na osobu koja sjedi i uživa u sladoledu, malo dalje osoba pije neko piće, lijevo obitelji s djecom, desno osoba sjedi i gleda u svoju pecaljku.
Vjerojatnost od svega da ćeš nešto željeti ili ćeš sutra sjedit u parku s knjigom ili sladoledom?
Program, jedni druge programiramo i kopiramo što rade jedni to će i drugi i onda se kroz svijet to proširuje.
Ista je stvar s bilo čime, grijeh ili dobrota, mi učimo jedni od drugih, bilo to pogrešno ili ispravno, uopće nije bitno.
Koliko bi svijet bio bolji da učimo jedni od drugih samo dobre stvari. Ali postoje sjene kojima nije cilj da se svi ljudi vole i pomažu.
Znam da ti je teško, ovoga trena ti ne mogu ništa drugo reći osim ovoga još jednog,
prdni bit će ti lakše.
Preporuka knjige:
Mreža Moći (Jordan Maxwell 2009).
Pročitaj i ove tekstove:
1). Gluhi jauk mrtvim idolima 3.dio
4). Anđeo Čuvar