Sjeli su u auto i uputili se dalje na posao, radili su noćnu. Malez je polako vozio i razmišljao o stradalima, dvadeset godina je u službi, misli u sebi, riješio sam i veće slučajeve od ovoga, riješit ću i ovaj, u tome trenu, partner Ga prekida i pita o čemu razmišlja, i reče mu: znam da si od tihi osoba ali sada na licu ti mogu pročitati da razmišljaš o nečemu velikom.
Malezu nešto proleti kroz glavu, partner mi je već deset godina, nikada me nije ovako prekinuo, ili brinuo dali razmišljam, pričam, šutim ili auto vozim na dužnosti dok spavam za volanom, on je od tipova "nije ga briga i ne brine" ali zato ima nevjerojatan dar za posao detektiva i dobar je čovjek, zašto sada brine?
Malo me brine što on tako naglo brine.
Odgovorio sam, nisam više mlad, nagledao sam se svakakvog sranja u ovome poslu, vjerojatno sam umoran od mrtvih i traženja živih koji uokolo redaju mrtva tijela kao da su oni gospodari ovoga svijeta.
Kroz smijeh odgovara partner dok mu niz ruku curi vrela kava iz velike šalice koju je prosuo kada se puknuo smijati, govoreći da je ova mudra izreka nešto najjače što je čuo u zadnjih deset godina, a Malez Ga samo pogleda i obori svoje guste crne obrve.
Nešto se čudno dešava s partnerom, misli Malez u sebi, partner mi je, možda je grijeh sada misliti i reći da u ovome poslu nasmiješ vjerovati nikome i odnosi se i na partnera, koji se preko noći promijenio, a broj mrtvih raste. Misli partner u sebi, nešto je čudno u vezi Maleza, nikad nije bio ovako ozbiljan i ljut, nešto veliko Ga muči, a broj mrtvih raste, bez dokaza tko ih reda kroz ulice, Malez jest najbolji i nema šanse da bi on tako što (u tome) Ga polako pogleda.
Što misliš Malez, upita partner, što imaju zajedničko ovi mrtvi, dali ubojica bira žrtve tko naiđe toga trena ili je ovo nešto mnogo veće, a možda iz zabave to čini?
Zajedničko imaju, prve dvije žrtve, odrasli su u istome mjestu i prije deset godina su doselili se ovdje, ostale četiri žrtve nemaju ništa zajedničko barem za sad, dok ne prikupimo više informacija, osobu koja je pronašla tijelo su provjerili, običan mladić na pogrešnom mjestu.
Dok je partner gutao knedlu, Malez je prestao pričati i čekao je da partner sam kaže da su žrtve iz istoga mjesta odakle je i partner ali on nije ništa rekao, (Malezu je bilo dovoljno što se partner na suvozačevom mjestu nakon razgovora utihnuo i potonuo u sjedalo). Partner nešto skriva, i Malez je to osjećao i znao.
Mobitel vibrira u Maleza, molim, dali sam dobio detektiva Maleza, jeste, ja sam. Želim nešto da vam pokažem, odakle vam moj privatni broj, ovaj grad je malen, vi ste najbolji i radite na ovome slučaju, vaš broj nije teško dobiti (kako, misli Malez u sebi, nitko ovaj broj nema) vjerujem da imate dobar razlog, kada zovete detektiva na privatni broj u tri iza ponoći, imam, danas u podne, budite u velikom parku, dogovoreno.
Malez se pojavio s partnerom, točno u podne u velikom parku, kasne ovaj tvoj, reče partner, koji je nervozan još od razgovora o mrtvim.
Slijedi te me, reče mladić s kapuljačom od trenirke koji im vrlo lako prišao neprimijećeno iza leđa.
Krenuli su za mladićem a on ih odveo u prvu slijepu ulicu, koja je bila puna smeća i nekoliko uspavanih beskućnika na pločniku, partner vadi značku i pištolj i viče na beskućnike da se gube iz vida ulice, i da je ovo policijska operacija u tijeku, beskućnici uzeše nešto kartona i uhvatiše maglu iz ulice prema parku, partner ostaje na ulazu u ulicu čuvajući da netko ne priđe blizu dok Malez i mladić obavljaju poslovan razgovor.
Što imaš, pita Malez mladića?
Prvo želim potpunu sigurnost da ovo niste vidjeli od mene, želim da mi se izbriše dosje, i vrati moj kompjuter, želim potpunu sigurnost i gledanje kroz prste ako što lakše prekršim preko kompjutera, hladno Malez odgovara, imaš moju riječ.
Uplašeni mladić, iz džepa vadi mobitel i traži video, kojeg pušta Malezu, i kaže mu, gledaj polako, čovjeka koji ubija i kojeg tražite se nalazi na ovome videu.
Malez gleda, i vidi da je mladić skriven preko puta ubojstva iza kontejnera, video nije montiran, ili lažan, ali, ono što Malez gleda prelazi granicu zdravog razuma.
Znaš mladiću, za zezanciju s detektivom, možeš lako ići iza rešetki.
Ne zezam vas, molim vas, video traje nekoliko minuta, mrak je, ali vas molim, želim vam pomoći, gledaj cijeli video.
Još jednom Malez pušta video, i pažljivo gleda, i pregledao je sve. Naravno, ne vjeruje, i želi mladiću staviti lisice na ruke i odvest Ga na daljnje ispitivanje u stanici a onda direkt kod psihijatra na rehabilitaciju pameti.
Znaš mladiću, ići ćeš sad u stanicu, ne mogu sebi dopustiti da me neki klinjo vuče za nos, oprosti Malez, ova osoba je ono što tražite, ako ne vjerujete, vratite mi moj mobitel i da idem svojim putem.
Malez ga promatra i vidi na mladiću strah i da govori živu istinu, dakle, tvrdiš da je ovo istina, da je one ljude ubila vrana ili neka osoba koja se pretvara u vranu, da, odgovori mladić, to je istina, vidio sam svojim očima, kako iz crne vrane bljesnu svjetlost i više nije bila vrana, ispred toga čovjeka je stajao ogroman muškarac koji je svjetlo kao svjetlost i ubio ga je mačem, i opet se vratio u stanje vrane koja je odletjela.
Ako ovo budem pričao u policijskoj stanici, dali znaš da ću isti dan ići u prijevremenu penziju, ali nekako ti vjerujem. Vratio je mobitel mladiću i rekao mu gdje da proslijedi kopiju toga videa, zahvalio se na pomoći i okrenuo da ide iz ulice, poslao sam, viknu mladić, Malez samo mahnu rukom i reče partneru idemo, ovdje smo završili.
Nitko nije primijetio da ih vrana promatra s krova zgrade skupa sa momkom, istim onim na kojega su zaboravili.
Odvest ću te doma, večeras će biti naporna noć, reče Malez, dok partner u nervoznom stanju želi što prije čuti što je mladić pokazao Malezu ali Malez nije rekao sve, prešutio je važan dio i rekao je: ne znam što mladić koristi, pokazuje neki video koji nema veze s ovim slučajem, neki pijanac ne može da hoda i to je pokazao, vjerojatno želi pozornost ili slavu preko noći. Čudno, reče partner, onda smo izgubili vrijeme uzalud, u ovome poslu moraš biti spreman na sve i svašta i to da ništa te ne smije iznenaditi, da u pravu si.
Partner nije znao da će Malez večeras stići sat prije vremena koje su dogovorili. Možda je i bolje, što je stigao prije vremena. Partner je spavao i probudi ga vrisak vrane u njegovoj sobi, kada je hitro trgao se iz sna i rukom potegnuo za pištoljem kojeg je držao ispod jastuka na kojem je spavao, pištolj nije bio na mjestu, ovo tražiš, reče netko iz mračnog ugla njegove sobe i priđe bliže krevetu, da bude viđen. Tko si ti, upita partner, ja sam onaj kojeg si zaboravio kao i tvoji prijatelji, brzo zaboravljate one koje ste maltretirali, vrati se u osnovnu školu.
Nemoguće, nisi ti on, ti si u mojem snu iz kojeg se nisam probudio, u tome trenu vrana skoči na noge i krenu kljucati i otrgne kljunom komad mesa s desne Bedre i pojede taj komadić, krv je krenula i reci mi sada, dali možeš takav bol osjetiti u snu, ali nijedan bol nije kao onaj što ste činili ti i tvoji prijatelji meni kroz tolike školske godine. Zato ste pogriješili kada ste prizivali "demone" ali jedan nije bio "demon" i sada gledaš u njega (misleći na vranu koja mu stoji na ramenu).
Greškom ste prizivali zlo i igrali se sa zlom, negdje ste pogriješili u vašoj "magiji" i zarobili čuvara u vranu, kojem se pruža prilika i šansa da ispravi svoj pad i ponovno bude tamo odakle je postao pali.
Ti si posljednji živi koji mora umrijeti i pali će vratiti se u svoju domovinu a ja ću napokon imati mir.
Vrana skoči s ramena, i svjetlost ispuni sobu na tren i ispred kreveta partnera je stajao čovjek ispunjen svjetlošću u ruci je držao mač, dok je partner u suzama molio oprost i govorio kako mu je žao za sve, čovjek je zamahnuo mačem i probo mu srce, kada je izvukao mač toga trena je potekla krv i crni dim izašao iz rupe od mača.
Nisu primijetili da je Malez bio prisutan, nije uspio spriječiti ubojstvo, ali je vidio ono što nije vjerovao da postoji, čovjek od svjetlosti je uputio pozdravni osmijeh i nestao.
Malez je oborio mladića koji se oprostio od svoje vrane i anđela čuvara, stavio mu lisice i očitao njegova prava, pozvao pojačanje koje je stiglo s forenzičarima.
Mladić je priveden u stanicu na ispitivanje, Malez je vidio sve ali još uvijek ništa ne razumije i ne vjeruje.
Mladić nije puno pričao, samo je rekao da ljudi ne bi trebali igrati se sa zlom i da roditelji bolje raspitaju i odgajaju svoju djecu, nikad ne znaš tko će u životu što postati.
Maleza prekida kolega i govori da su čudni ljudi u odijelima u stanici, pokazuju svoje isprave na kojima piše, čuvari svijeta viši level, i traže momka da puste da ide s njima, sada oni preuzimaju odgovornost za momka. Malez ih uvodi u sobu za ispitivanje da im preda momka, na stolu stoje ostavljene lisice ali momka nema, i kako je mogao nestati kada izlaz ne postoji, da je izašao kroz vrata, ispred su četiri naoružana čuvara, kamere također nisu ništa zabilježile ni one unutra niti kamere oko zgrade, kako je nestao, pita se Malez, dok je uzimao lisice sa stola primijetio je nešto što malo prije na stolu nije bilo, grebotina "ptičje kandže".
Tekst preuzet iz knjige:
Dominic Chant
"50 Kratkih Priči".
Knjiga će biti dostupna za kupnju ili pregled na:
Pročitaj i ove tekstove:
10) Vještice
11) Broj sedam
12) Duhovni novac
13) Što mi imamo od Masona i Iluminata
14) Zmija u kokošjem jajetu