Jučer, danas i sutra, Isus je isti. Jučer, danas i sutra, Bog je isti. Sve prolazi i može da prođe i ima "rok trajanja" Otac i Sin su vječni i nemaju "rok trajanja". Sotona može biti uništen, kao i svi "demoni i pali anđeli" oni nisu "tvorci" oni su stvoreni. Zašto slijediti stvorenje, zar nije bolje slijediti najboljeg a to jest Bog tvorac svega vidljivog i nevidljivog. Kada ideš u "rudnik" trebaš svjetlo i koristit ćeš "lampu" Bog je dao dvije "lampe" Bibliju i Isusa "dva svjetla" koja neće biti ugašena nikad, i ne trebaš imat "strah" kao sa "lampom u rudniku" dokle ćeš stići prije nego se "lampa ugasi".
Bog je isti. Rekao je da je sedmog dana odmorio, nakon što je stvorio svijet. Odmorio, ali nije rekao da je "umro" ili prestao da stvara još i čini čudesa, čovjeku ne shvatljiva. Bog još uvijek stvara, čini čudesa i činio ih je u prošlosti, i dan danas Bog djeluje, u čovjeku, preko čovjeka u prirodi i cijelom univerzumu.
Kroz cijelo postojanje, Bog je prisutan. Adam i Eva u raju, Bog se javljao. Progon Adama i Eve, Bog djeluje. Kain i Abel, Bog djeluje. Abraham, Bog djeluje. Sodoma i Gomora, Bog djeluje. Noa i potop, Bog djeluje. Job, Bog djeluje. Kralj David, Bog djeluje. Prorok Ilija, Bog djeluje. Marija i rođenje Isusa, Bog djeluje.
I dan danas, Bog djeluje, Bog je prisutan. To što mi Boga ne vidimo i ne čujemo kao Mojsije i Abraham ili prorok Ilija, to nije Božji problem, nego nas samih. Prvo ne molimo se dobro, grešni smo i nemamo tu vjeru u sebi kao Abraham i Ilija. Kada nemamo to u sebi onda pričamo ludosti ne bi li tako još na svoj život stavili "teškog kamena" što činimo da osjetimo Boga ili čujemo Boga?
Nismo pošteni, kada bolest stigne, onda smo tek pošteni i vjerujemo i molimo se kroz teški vapaj poput "vuka koji zaurlava na mjesec" kada ozdravimo, opet se vraćamo na isto.
Bog gleda u srce i postoji skriveni jezik srca, kao što postoji i skripta koju program čita ona postoji ali ju ne vidiš, program ju vidi.
Iz Biblije:
„Isus Krist je isti jučer, danas i zauvijek.” (Hebrejima 13, 8).
„Tražite, a ne primate, jer uludo tražite, kako biste potrošili na svoja zadovoljstva.“ (Jakovljeva 4, 3).
Pročitaj i ovaj tekst: