Teško je živjeti u današnje vrijeme i biti siromašan. Prvo tko kaže da su siromašni doista siromašni? Malo neozbiljnosti neće nikoga "ubiti". Siromašni mogu biti bogati na razne načine: obitelj, djeca, unuci, sređen život. Ali opet je teško, i ono što je teško, jest oči. Stvara se "ljubomora" sotona to vješto koristi protiv čovjeka i treba biti oprezan, unutar čovjeka se može stvoriti velika nervoza i ona će pomoći da izgubiš mir i lijepe snove. Kako može doći do: ljubomore?
Do jučer čovjek nije imao ništa, danas ima sve, i reda uspjeh za uspjeh, ti poznaješ tu osobu i bila je na istom levelu gdje si i ti, a sada, nemaš riječi, čovjek kupuje i ulaže kao da mu "vreće novca padaju s neba". Tu se trebaš paziti. Nije svakome ista sudbina zacrtana. Znam da je teško, ali pazi što Biblija kaže:
Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno lišće. (Izreke 11, 28).
Razumiješ, novac je ništa ali bez novca je teško i ne moguće živjeti. Zato kada znamo da neće svi ljudi nikad imati isto i biti bogato nagrađeni životom u novcu, ne preostaje ništa drugo nego čuvati zdravlje, a ono se postiže kada udaljimo iz svojeg života stres i brige. Ne kažem da živimo kao "glava koja služi samo za šišanje" nego da ne brinemo za ovaj život na zemlji, nego za život poslije života, pogledaj na sat, vidiš kako sekunde idu brzo, pogledaj sad opet na sat, već je prošla jedna minuta, nećeš ju nikad vratiti. Život ide brzo i sve prolazi brzo. Treba osigurati dane za starost, imati za popit i hranu, odjeću i stjecati bogatstvo u pravdi pred Bogom, i osigurati sebi mjesto za život poslije smrti. To možemo jednostavnije i brže od trčanja kako doći do "prvog milijuna". Samo je jedan put, Isus. Priznajmo Isusu svoje grijehe, izmirimo se s Bogom, odbacimo grešni život, i dozvolimo Isusu da napravi od nas nove ljude prema Božjoj pravednoj volji.
Iz Biblije:
Tko skriva svoje grijehe, nema blagoslova; tko ih prizna i ostavi bit će mu oprošteno.
(Izreke 28:13).
Bogatstvo čovjeka može uništiti, mnogo je teže moliti se i biti povezan s Bogom kada imaš sve i ništa ti ne fali. Nego biti u molitvi kroz siromašan život.
Čovjek koji nikad nije bio gladan i željan "kockice čokolade" mnogo teže vjeruje u Boga od onoga koji je ovoga trena željan i čaše soka. Zašto?
Zato što ne misliš na Boga kada nemaš brige, stomak pun, nisi za ništa, najrađe bi sada prilegao na krevet i sklopio oči na koji sat vremena. Gladan i željan, ispravnije moli, ne preostaje mu ništa nego imati tu čvrstu vjeru koju i ima u sebi dok moli Boga da čuje njegov vapaj i Bog ga čuje i uslišava, i onaj željan "čokolade" ne moli Boga da mu padne s neba "čokolada" nego moli Boga za zdravlje, obitelj, mir u obitelji, ili zahvaljuje kroz molitvu što je danas imao nešto hrane, moli za svoju mamu da joj Bog da još snage da izdrži pritisak života i za zdravlje da se može brinuti o svojoj djeci. Nije molio da mu Bog učini čudo da postane "milijunar" da ne živi više u siromaštvu.
Bogatstvo nije grijeh, ali može učiniti loše čovjeku više od grijeha zato što se zaboravi da postoji grijeh. Sebičnost je grijeh.
Kada zanemariš potrebe drugih, a imaš mogućnost da pomogneš i nisi iz inata, okrećeš glavu od gladna čovjeka, dođeš kući, klekneš i moliš se Bogu, zašto misliš da će Bog čuti tvoje molitve, okrećeš glavu od onih koji su najmanji i kojima treba pomoć, nisi učinio dobro djelo. Tako se stvara grijeh nekad svjesno a nekad nesvjesno, tko uživa tu, opet sotona, jer vrlo dobro zna, da molitva takvih ne stiže do Boga, okrećeš glavu i Bog će okrenuti glavu od tebe.
Pročitaj i ovaj tekst:
Posljednja krv iz kulta vještica