Da se vratimo u daleku prošlost i da prikupimo sve odakle je krenulo i dokle će još sve to da ide, nema takvog vremeplova.
Ono što ima jedan mogući primjer koji može da stigne u budućnosti iz filma:
Prorjeđivanje (Logan Paul 2016).
U prošlost se može ići do Adama i Eve kada je Bog rekao:
“Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2, 16-17).
Sve se vidi i na Kainu i Abelu i oni su obrađivali zemlju. Mnogi misle i vjeruju da si rob života i mučenik jedino ako obrađuješ zemlju i radiš teške poslove, zar doista misliš da nema drugih mučenika i robova?
Dio koji postaje žalostan da sve više ljudi izbjegava imati djecu. Jedni ne žele a drugi kažu da ne žele rađati nove robove i mučenike na ovoj zemlji. Imaju pravo da odluče. Bog jest rekao: plodite se i množite!
Ali postoji i ta druga strana medalje da nitko ne želi gledati svoje dijete kao nekog roba.
Mene sada zanima, ako roditelji vole svoju djecu zašto onda dolazi do rastave braka gdje djeca tek tada pate i postaju rob patnje. Ima raznih brakova ali ono zajedničko što imaju, zaboravljaju da imaju djecu. Svađe, prepirke, ultimatumi, sve djeca slušaju i upijaju kao spužva. Na kraju dolazi do rastave i opet djeca pate i zato bolje ne praviti djecu nove mučenike i robove ako se nećemo brinuti o djeci, nisu zaslužila patnju.
Dali čovjek u svemu tome ima svoje prste, jezik i um ili nešto drugo umiješa prste napadne um i olabavi jezik. Ono što znamo tko krivac može da bude jest Sotona ali ne izdvaja se ni dio da može za mnogo toga i čovjek biti kriv.
I na kraju možda nisu ni čovjek a ni Sotona uvijek krivi nego sve mora da bude onako kako Bog to želi, kada pročitaš sljedeće razumjet ćeš da nitko ne može promijeniti ono što Bog odluči:
Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. (1. Korinćanima 15, 22).
Pročitaj i ovaj tekst: