Ulazim u svoj stan zastanem u hodniku, ne da ostavim jaknu ili zakačim ključeve. Stao sam izbuljenih očiju ako ih zategnem još malo mogle bi i ispasti. Stojim tako nasred hodnika i slušam škrgut zubi kao da je netko gol na Antarktiku i klokoće zubima dok ispušta zvuk laganog stenjanja. U meni raste osjećaj kao u usranog bez wc-e papira.
Od straha mi krv kroz vene ne teče nego trči u grlu stoji knedla dok ne dišem ravnomjerno. Pokušavam u glavi praviti slike što bi to moglo biti. Govorim sebi samo ne još jedan duh, ali ovo nije duh jer čujem škrgut zubi i veliko teško napinjanje, kao da netko obavlja veliku nuždu.
Smirim se smireno kao mačka koja se priprema skočiti na miša. Nategnem uho i osluškujem zvukove iz mojeg toaleta i potvrđujem, netko doista obavlja nuždu u mojem stanu. Samo ja imam ključ, dakle ovdje se nema što puno razmišljati ovo je provala.
Rekla je da će sve moguće istražiti o magiji i vješticama i okultnom i kako prizvati duhove ili đavla. Željela je sklopiti s njima nekakav dogovor da oni "naude Ocu" i da nitko ne sazna da sve bude prirodno. I zato mislim da je Lucija.
Uletio sam s odgovorom i prekinuo Lindu prije nego je izgovorila riječi:
Opsjednuta.
Da, znala sam da ćete otkriti istinu i Lucija nije bolesna i ne treba tablete ona treba "oslobođenje od zloduha koji se nalazi u njoj" istjerivanje đavla.
Ali Linda ja nisam svećenik.
Znam da niste ali sam pročitala vašu knjigu i tamo ima mnogo istine i vi jako puno znate oko toga i ljude koji se time bave.
U pravu si i mislim da znam koju pomoć od mene tražiš.
Ali ima još nešto čudno, kada sam došla kući tu noć i kada sam izrađivala slike, u stanu nitko više nije bio prisutan osim mene u to sam jako sigurna. Bila sam u kuhinji i natočila sebi čašu vode koju sam odmah popila do zadnje kapi i ostavila sam čašu na kuhinjski stol. Produžila izrađivati slike, kada je sve bilo gotovo, izašla sam i željela popit još malo vode i ići u krevet malo odmoriti. Kada sam ušla u kuhinju i upalila svjetlo, čaša koju sam ostavila bila je na istom mjestu, ali' više nije bila prazna nego je bila "čaša puna vode" kroz tijelo me protresao onaj hladni znoj i onaj osjećaj paraliziranosti a iz očiju teku suze niz obraz dok ja stojim ukipljena i drhtim od straha. Imala sam na trenutak osjećaj da "netko ili nešto" stoji iza mene toliko blizu da osjećam kako "miriše" moju kosu ili uživa u mirisu mojeg straha. Sve je trajalo kratko možda minut ili dva a imala sam osjećaj da traje "par sati" da je stvarno strah u meni trajao duže ili bi "uneredila se u gaće" ili bi dobila "ženske dane" sedam dana prije reda.
Strah i paraliziranost tijela su iz mene samo nestali kao kada pukneš prstima. Brzo sam vratila se k stvarnosti i hitro pojurila prema ladici i izvadila veliki "kuhinjski nož" okrenula se i vidjela da iza mene nema nitko i krenula svaki ćošak stana pregledati i uvjeriti se da "nema nikog" i nije bilo nikog osim mene.
I dan danas ne Znam kako se "čaša napunila vodom" znam da sam prvu koju sam natočila popila sve i nisam luda da ne znam što radim.
Linda je mislila da je "istjerivanje đavla" neki crtani film. Jeza me prođe kada god pomislim na prizore kojima sam bio prisutan svojom voljom sve zbog boljih osjećaja za knjigu koju sam u to vrijeme bio pisao. Sjećam se osobe mladića u tridesetima koji je bio "opsjednut" psiha mu bila stradala da više nije znao "kad je gladan a kad sit." On nije davao nikakve znakove da ima "zle duhove u sebi" sve do jednog dana kad je prestao da jede (izgladnjivanje) i počeo da sluša "muziku u kojoj se slavi sotona" i to nije ništa neobično. Sve je bilo u redu dok u posjetu nije došao svećenik koji je godinama kućni prijatelj s tom obitelji.
Linda izlazi iz toaleta s osmijehom a pisac u čudu što se to sada događa i odmah je ušao u toalet da provjeri da nije još tko bio u toaletu i zašto bi Linda prvo vrištala i onda izašla s osmijehom kao da to nije ona a jest ona je Linda. I Linda je shvatila da je pisac jako nervozan i postavi mu pitanje - dali ste dobro - dobro sam jesi li ti dobro - zašto imaš osmijeh - prvo zato što sam se jako dobro popiškila a drugo zato što me u glavu nešto udarilo i jako sam ozbiljna da postanem pisac i trebam vašu pomoć i savjete kako da krenem u svijet pisca - Linda ne ide to preko noći i želja je želja a kada kreneš pisati onda vidiš da nije isto na papiru i ono što se okreće u umu i glavi - ja želim da postanem pisac - Linda je nasrnula kao "muha na govno" i pisac joj postavi pitanje - dali imaš sada neku ideju što bi mogla da pišeš - Linda odmah odgovara i reče - imam ideju i zato sam iz toaleta izašla s osmijehom kojeg si već primijetio i moram priznati da ima nešto u vašem toaletu kao da krije neku magičnu energiju - pisac se osmjehnu i reče Lindi - u toaletu ima nešto i mnoge dobre stvari sam napisao na wc-e školjki - Lindi se nešto okreće oko glave kada je čula pisca kao da želi papir i olovku i da cijelu noć sjedi na toaletu da napiše neki dobar roman - zadržala je u sebi tu misao i piscu reče - ono što me sada drži kao inspiracija - roman bi se zvao - lizni me ispod pazuha - pisac nije šokiran nego ovoga trena ne zna kojeg dana je rođen - gdje da te liznem - ne vi nego se roman tako zove - reče Linda - a zašto bi roman se tako zvao misliš da nema bolje ime za tvoj roman - želim da se tako zove - radnja i priča bi pratili grupu vampira koji hvataju žrtve preko svojeg izgleda i recimo mladići bi izgledali jako nabildano i cure također oni su grupa vampira koja hvata žrtve preko druženja sve dok jednog dana ne organiziraju zabavu izvan grada na koju su pozvali nove prijatelje za koje ne znaju da su oni lovci i osvetnici za smrt prijatelja kojeg su ubili vampiri.
Tekst preuzet iz knjige:
Dominic Chant
Roštilj na vražji način vol.2
Pročitaj i ove tekstove:
1). Mudrosti 4.dio
2). Tvoj svijet je unutar tebe dio 1/3
3). Isus je govorio u zagonetki
4). 72 Sata
7). Lista Filmova
8). Jessie
10). Krije li se Gremlin u nama