Linda je kidnapirana, ja sam kriv, što nisam odmah reagirao, reče pisac sam sebi, dok pod stresom i naponom sjedi na toaletu. Nemam mira ni kao čovjek koji pokušava olakšati se na ovome mjestu. Tko je mogao kidnapirati Lindu, što ako nisu "kreteni iz bolnice" možda neka "sekta" što ako ju tražim u bolnici a ona bude negdje drugdje i gubim vrijeme a tako zločincima poklonim vrijeme da mogu zbrisati još dalje?
Nedostaje mi vrijeme, oni dani kada se probudim, napravim šalicu kave, sjednem i pustim um da me vodi kroz svijet kojeg obično oko ne vidi. Lagano putujem mislima, uzmem "olovku i papir" pišem, stvaram svijet i slike riječima, mogao bi danima ne izaći iz kuće, ne očekujući hoće li netko mi čestitati na napisanom djelu ili će moja knjiga završiti u kanti za otpad, možda vječno skupljati prašinu na policama za knjige ili će preko noći osvojiti svijet, ne brine me od toga ništa, onaj osjećaj unutar mene, ne može se kupiti novcem.
Znam da život može biti čudan puno više nego lijep i dobar. Sve prođe jako brzo da nije vrijedno gubiti vrijeme na traženje koliko život ima smisla i logike. Takva priča možda važi za nekoga tko živi život, ja se ne žalim puno, ali nisam živio život, moj život je potrošen u zatvorenom prostoru u kojem sam stvarao priče, to je moj život.
Prodrmam glavu da smirim strasti ludila i nalet emocija. Nemam vremena za suze, uskoro stiže Don. Mali nadam se da neće odmah tražiti da se posluži toaletom, nisam dobar u vještačkom disanju, da isto ne treba i meni izlazim iz kupatila, nadam se da nema golubova, prozor sam otvorio.
Može to drugi puta, sada imamo važnijeg posla, a vrijeme ide brzo i s ovim se ne čeka više, odgovori don. Mali.
Dobro, reče pisac, i smjesti se na stolicu ispred don. Malog koji je sjeo u fotelju na kojoj je sjedila Linda.
Krenu pisac pričati, a don. Mali se pretvorio u uho. Krenuo je od sebe, i doba kada nije vjerovao u sotonu i zle duhove ili bilo koji oblik opsjednutosti i onda zahvaljujući, vama don. Mali i vašoj riječi da mi dozvole da prisustvujem na većem broju "istjerivanja đavla" zahvaljujući vama sam uvjerio se u postojanje zla i da dobijem još konačnu potvrdu, sotona me posjetio u obliku čovjeka koji je nestao ispred mojih očiju.
Don. Mali samo podiže obrve i ne reče ništa. Mahnu rukom da pisac nastavi pričati.
Onda me posjetio i ubio je čovjeka peglom u hotelu. Boravio sam u bolnici u kojoj vrijeme ide unazad, silovan sam, vidio sam ženu duha koji sa zgrade skače u smrt.
I onda me posjeti cura koja se zove Linda i traži pomoć od mene, pročitala je moje knjige i uvjerila samu sebe da joj mogu pomoći zato što znam dosta o Sotoni i opsjednutim osobama. Ja nisam "istjerivač đavla" i sam imam problema sa Sotonom, molila me za pomoć, i poslije priče s Lindom sam uvjeren da treba pomoć, tada sam zvao vas jer ne poznajem nikoga boljeg.
Što je problem, niste još stigli do glavne svrhe i problema, kako ja mogu pomoći, pitao je Don. Mali?
Linda je uradila špijunski nekoliko fotografija, bolnice u kojoj se nalazi njezina prijateljica Lucija. Prvo pogledajte, pripremio sam fotografije.
Kad je Don. Mali pregledao fotografije, pisac upita, dali ste primijetili nešto čudno?
Nisam, odgovorio je Don. Mali.
Uzeo je pisac i tražio fotografiju s duhom, tada i Don. Mali reče, vidim sada, jest ima nešto ili netko.
Pisac nastavi priču, taj duh može da bude i duh kojeg sam vidio da skače u smrt sa zgrade, također taj duh nešto želi da rekne ili treba pomoć od živih i taj duh vrlo lako može da bude i duh od Lindine prijateljice Lucije, a to znači da je ona mrtva i možda ubijena. Lucija to ne zna, nisam joj ispričao.
Čudno, a gdje je ta Linda sada?
Ona je kidnapirana.
Kad već razgovaramo i zagrijavamo mozak za plan, mogu te nešto pitati?
Slobodno, i ja sam čovjek kao i ti, samo što su nam poslovi različiti.
Znamo se već duže vrijeme, i s povjerenjem ti želim nešto ispričati, da ostane među nama, i da čujem tvoje mišljenje, možda je neki "zli duh" zalutao i nastanio se u meni.
Imaš moju riječ, pričaj da čujem što je to što te muči toliko, nasloni se i prekriži ruke, osjetio sam da doista želi da čuje i da je sada pravi trenutak.
Već neko vrijeme, u zadnje vrijeme sve češće i više, imam neke glasove u glavi, kao da su ljudi u drugoj prostoriji i da pričaju, ne razumijem sve, jednom sam čuo da netko priča o pulsu i tlaku, i netko je spomenuo nešto za vrijeme, priključen je na sat vremena. Imao sam čudne snove, u kojima sanjam sebe kao vojnika neke tajne specijalne jedinice, ta jedinica je razvila, simulaciju i program neke igrice koja ima drugu stranu medalje iza koje se krije da je igrica psihičko oružje, trebali su dobrovoljce koji su voljni testirati igricu i moraju potpisati da nitko ne odgovara za posljedice. Testiranje je dobrovoljno, za državu i specijalnu jedinicu, i na trenutak vidim sebe, svoje ruke i sjedim za radnim stolom dok pišem knjigu. Tu se budim iz sna u jako lošem stanju, bez energije, volje, živčan i bijesan na sebe što sam se probudio iz sna.
Grubo udahnu i izdahnu Don.Mali i reče:
Čovjek dok je živ ima snove, oni nisu stvarnost, i nemam što drugo da ti reknem, ne bavim se tumačenjem snova i ne vjerujem u takve stvari. Da imaš zloduha u sebi, taj duh bi otišao odavde, zli duhovi me poznavahu, mnogo sam ih istjerao iz tijela ljudi.
Nekako mi labav i mlohav odgovor, nisam više želio pričati o sebi, trebao sam Don. Malog i nisam želio da bude ljut. Želim pomoći curama, dok postoji i druga strana iskrenosti, želim i sebi pomoći, nešto je jako čudno u takvome mjestu i cijeloj bolnici, želim razotkriti što više, možda i nije sve zbog inspiracije i materijala za knjigu, nešto unutar mene kao "nagon" me vuče da razotkrivam što se točno događa?
Kad idemo, krupno i nervozno pitah Don. Mali? Odjednom je postao jako zainteresiran za ovaj slučaj, neću pitati zašto, glumit ću da cijenim njegovu vatru unutar njega da pomogne oko ovoga slučaja. Strpljivo Don. i nije toliko daleko, dok krenemo nećeš ni osjetiti da si krenuo a već si stigao. Razmišljam, i da reknem o čemu? Don. Mali me prekide i reče: kroz smijeh, ti i jesi taj tip, stalno nešto razmišljaš tvoj svijet je unutar tebe, zato i praviš takve dobre knjige.
Tekst preuzet iz knjige:
Dominic Chant
Roštilj na vražji način vol.3
Pročitaj i ove tekstove:
1). Tvoj svijet je unutar tebe dio 2/3
2). Mudrosti 4.dio
4). Isus je govorio u zagonetki
7). Jessie
8). Lijek protiv svakog straha
9). Oni su nestali
11). Dali smo svi mi neka vrsta sekte
12). Gluhi jauk mrtvim idolima